Kineski božur 'Gardenia' Paeonia lactiflora 'Gardenia'

Detaljan opis proizvoda

Kineski božur 'Gardenia' - kultivar 'Gardenia' uveo je uzgajivač E. H. Lins u Minnesoti 1949. godine. Ime upućuje na oblik cvijeta koji podsjeća na gardeniju. Oblikuje uspravan, kompaktan busen s duboko razdijeljenim, tamnozelenim listovima koji ostaje dekorativan do jeseni. Krajem proljeća i početkom ljeta, obično u svibnju i lipnju, nosi velike pune cvjetove promjera približno 20–25 cm. Pupoljci su ružičasti, pri otvaranju prelaze u krem bijelu boju, a u sredini se ponekad nakratko pokaže žuta jezgra prašnika. Miris je sladak i izraženiji nego kod mnogih uobičajenih kultivara. Zahvaljujući čvrstim stabljikama koristi se i kao rezano cvijeće. Kod punih cvjetova pristup peludi je ograničeniji, no kad su prašnici vidljivi, cvjetovi mogu nakratko privući pčele. U kompozicijama se dobro slaže s perunikama, kaduljama, mačjom metvicom, ukrasnim travama i ružama nježnih nijansi.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu do lagane polusjene, u zaštićenoj zavjetrini, jer veliki cvjetovi na kiši mogu otežati. Najbolje raste u dubljem, humusnom i dobro propusnom tlu s pH približno 6,5–7,5. U glinastim tlima preporučuje se drenažni sloj i dodatak šljunka, a u laganim tlima veći udio komposta. Zalijevanje je važno prije svega u prve dvije godine nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi kratkotrajnu sušu, iako duga sušna razdoblja smanjuju cvjetove. Sadnja se obavlja u proljeće ili u jesen, a kod cijepljenih biljaka preporučuje se mjesto cijepljenja smjestiti oko 10–15 cm ispod površine, kako bi se biljka s vremenom ukorijenila na vlastitom korijenu. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće se dobro pokazuje sporotopivo gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, dok pretjerana gnojidba dušikom potiče mekan rast. Rez se ograničava na uklanjanje suhih ili promrzlih stabljika nakon cvatnje, a oblikovanje obično nije potrebno. Otpornost na mraz dozrelih biljaka u praksi iznosi približno do -25 °C, pupoljke mogu oštetiti kasni proljetni mrazevi, pa pomažu zavjetrina i lagani zimski malč. U kišnim proljećima može se pojaviti siva plijesan ili pjegavost lišća, stoga je važan prozračan položaj i malč koji nije prevlažan te ne dodiruje izravno osnovu stabljika. Preporučeni razmak sadnje iznosi približno 1,2–1,5 m, ovisno o odabranoj kompoziciji. U posudi se uzgaja samo uz dovoljnu dubinu, redovito zalijevanje i zimsku zaštitu korijenove grude od smrzavanja.