Kineska tuna Toona sinensis

Detaljan opis proizvoda

Kineska tuna - listopadno stablo iz porodice Meliaceae, podrijetlom iz istočne i jugoistočne Azije. U mladosti brzo raste i oblikuje uglavnom uspravan, rjeđi habitus s glatkom sivosmeđom korom, koja s godinama fino uzdužno puca. Listovi su dugi 40–70 cm, većinom parno perasto sastavljeni od mnogo duguljastih listića. Pri listanju često prelaze u brončanocrvene tonove, a kada se protrljaju, oslobađaju začinski miris na luk i češnjak, po kojem je stablo i poznato. U jesen se lišće boji žuto, a krošnja djeluje prozračno, slično pajasenu, s kojim se ponekad zamjenjuje. U lipnju i srpnju na krajevima grana pojavljuju se povijene metlice duge 30–50 cm sa sitnim bijelim do ružičastim cvjetovima. Cvjetovi su mirisni i medonosni. Nakon cvatnje dozrijevaju drvenasti tobolci s krilatim sjemenkama, koji na stablu ostaju do jeseni. Mladi izboji i listići u kuhinji se koriste kao aromatični začin, nakon kratke termičke obrade u omletima, rižotima, jelima od mahunarki ili namazima od svježeg sira. U vrtu unosi egzotičan naglasak i lijepo se slaže s ukrasnim travama, drijenom, meralom i japanskim javorom, uz koje se ističe oblikom listova i proljetnom bojom.

Uzgoj: U uvjetima kontinentalne Hrvatske dobro uspijeva na suncu do lagane polusjene, na toplijem položaju zaštićenom od sjevernog vjetra i s dovoljno prostora za krošnju. Odgovara mu hranjivo, humusno i dobro propusno tlo pH vrijednosti približno 6,0–7,5. U teškim glinastim tlima pokazao se korisnim drenažni sloj i dodatak komposta ili lisnog komposta, jer dugotrajno prevlaživanje može otežati dozrijevanje drva. Zalijevanje je ključno u prve 2–3 godine nakon sadnje, kasnije stablo podnosi kraću sušu, osobito uz malčiranje. Gnojidba se obično provodi proljetnom dozom komposta ili sporotopivim gnojivom, a dušična gnojiva krajem ljeta ne preporučuju se zbog dozrijevanja mladica. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili od rujna do studenog. Kao soliter sadi se na razmaku od približno 5–7 m od drugih stabala ili građevina, ovisno o planiranoj veličini. U zrelosti obično doseže visinu 10–15 m i širinu 7–10 m, u toplijim područjima može biti i više, a redovitim rezom može se održavati nižim i potaknuti razvoj mladih jestivih izboja. Rez se provodi u rano proljeće, nakon prestanka jakih mrazeva, i prikladan je i za zgušnjavanje krošnje. Otpornost zrelih biljaka na mraz navodi se oko -20 do -25 °C, mlada stabla u prvim zimama mogu promrznuti do baze i ponovno potjerati, stoga se preporučuju deblji malč, zaštita debla i zavjetrina. Biljka je uglavnom zdrava, povremeno se na mekim mladicama pojavljuju lisne uši, a iznimno pepelnica u suhom i toplom ljetu. Kod nekih primjeraka mogu se razviti izdanci iz korijena, koje se preporučuje pravovremeno uklanjati.

Autor: Nikol | Revizija: 13.2. 2026