Kineska metasekvoja 'Amber Glow' Metasequoia glyptostroboides 'Amber Glow'

Detaljan opis proizvoda

Kineska metasekvoja 'Amber Glow' - fascinantan kultivar "živog fosila", nastao kao mutacija u Nizozemskoj oko 1998. godine. Izvorna vrsta dugo se smatrala izumrlom, sve dok četrdesetih godina 20. stoljeća nije ponovno otkrivena u Kini. Kultivar 'Amber Glow' predstavlja suvremeni uzgojni uspjeh koji spaja drevnu otpornost s estetskim zahtjevima današnjih vrtova. Iglice su meke, linijske i plosnate, raspoređene u dva reda. U proljeće tjeraju blistavo žute, ljeti prelaze u nježniju jantarnu nijansu, a prije jesenskog opadanja poprimaju narančastosmeđu do bakrenu boju. Kora debla u zrelosti je duboko izbrazdana, vlaknasta i privlačne hrđastosmeđe boje, koja posebno dolazi do izražaja zimi nakon opadanja iglica. Piramidalna krošnja zadržava oblik i bez redovite rezidbe.

Kineska metasekvoja impozantna je listopadna četinjača snažnog rasta koja razvija usku, u početku piramidalnu krošnju, s vremenom široko piramidalnu. Stablo može doseći širinu do 10 metara. Grane rastu pravilno i elegantno na uspravnom glavnom deblu. Mlade grane blago su usmjerene prema gore, dok su starije gotovo vodoravne. Odrasla stabla metasekvoje imaju kvrgavo deblo koje se ljušti u malim pločicama. Mlade grančice ističu se crvenkastosmeđom nijansom. Iglice se pojavljuju na kratkim i dugim izbojima i od drugih vrsta, primjerice od roda Taxodium, razlikuju se nasuprotnim rasporedom. Tijekom sezone mijenjaju boju u brončanosmeđu do narančastosmeđu, a u jesen opadaju zajedno s kratkim izbojima. Metasekvoja je izvorno bila poznata samo kao fosil, a ponovno ju je otkrio kineski šumar u jugozapadnoj Kini 1941. godine. Otada je ponovno uvedena u uzgoj diljem svijeta. Njezin je karakterističan rast otvoreniji nego kod sličnih drvenastih biljaka poput roda Taxodium, a bočne grane rastu perasto, što metasekvoji daje jedinstven izgled.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce ili laganu polusjenu, gdje je rast pouzdan, ali je zlatna obojenost blaža. Najbolje odgovara dublje, humusno i stalno umjereno vlažno, ali propusno tlo. Vrsta podnosi i povremeno prevlažna mjesta te teža tla, ako se voda dugotrajno ne zadržava u zoni korijena. Nasuprot tome, duga suša slabi obojenost i može uzrokovati sušenje vrhova mladica, osobito kod tek posađenih biljaka. Pogodna je reakcija tla otprilike u rasponu pH 5,5–7,5. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja te ponovno od rujna do studenog. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje barem prve dvije sezone i sloj malča koji stabilizira vlagu i temperaturu tla. U proljeće je korisno dodati kompost ili gnojivo za četinjače s produljenim djelovanjem, dok se u drugoj polovini ljeta ograničava dušik kako bi tkiva bolje dozrela. Rez se obično ograničava na uklanjanje oštećenih ili ukriženih grana u veljači i ožujku, a oblikovanje krošnje uglavnom nije potrebno. U posudi dobro uspijevaju mlade biljke, no potrebni su veći volumen supstrata, zaštita od pregrijavanja ljeti i zimska izolacija korijenove grude. Otpornost na mraz navodi se otprilike do -28 °C. Od štetnika se pri suši mogu pojaviti crveni pauci, iznimno lisne uši. Na vrlo lužnatim tlima može se pojaviti kloroza. Kao soliteru ostavlja joj se najmanje 3–5 m prostora, a u skupini se sadi na razmaku od približno 4–6 m.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.05. 2026