Kikiriki 'Baron' Arachis hypogaea 'Baron'

Detaljan opis proizvoda

Kikiriki 'Baron' - rodna, ranija sorta kikirikija namijenjena uzgoju u toplijim područjima i na zaštićenim položajima srednje Europe. Ubraja se među sorte s dobrim urodom mahuna, pouzdanim zametanjem sjemena i vrlo dobrim okusom prženog kikirikija. Prikladna je i za vrtlare i za manju proizvodnju. Raste kao niska, razgranata biljka, obično visine 30 do 50 cm, s bogatim grananjem i gustim lišćem. Kao i ostale vrste kikirikija, nakon cvatnje razvija takozvane geokarpne plodove – cvjetne stapke se nakon oprašivanja savijaju prema tlu i zabadaju u zemlju, gdje zatim dozrijevaju mahune s kikirikijem. Cvjetovi su žuti i sitni, pojavljuju se od lipnja do kolovoza i postupno stvaraju nove mahune sve do jeseni. Mahune sadrže 2 do 3 sjemenke (zrna kikirikija) srednje veličine, čvrste i aromatične. Dozrijevaju od rujna, često sve do početka listopada, ovisno o vremenskim prilikama i temperaturama. Prikladne su za svježu konzumaciju, prženje i druge načine pripreme u kuhinji. Otpornost na mraz vrlo je niska – biljka ne podnosi ni slabe mrazeve. Kikiriki 'Baron' u cjelini je pouzdana, dobro rodna i ukusna sorta kikirikija koja je prikladna za uzgoj u vrtu i u plasteniku te uz dovoljno topline daje bogat urod kvalitetnih plodova. 

Uzgoj: Zahtijeva toplo i sunčano stanište jer potječe iz tropske klime. U našim uvjetima najbolje uspijeva na zaštićenim, južnim položajima ili u stakleniku. Za razvoj joj je potrebna duga i topla vegetacijska sezona. Tlo treba biti lakše, pjeskovito do ilovasto-pjeskovito, dobro zagrijano i propusno kako bi se plodovi mogli lako razvijati ispod površine. Idealan pH je 6,0–7,0. U teškim glinastim tlima stvaranje plodova često je otežano. Zalijevanje treba biti redovito, ali umjereno — biljka ne podnosi prevlaživanje. Najvažnija je vlaga tijekom stvaranja cvjetova i ginofora. Kada plodovi počnu dozrijevati, zalijevanje se smanjuje kako bi ljuske lakše sazrele i ne bi podlegle truleži. Malč od lagane slame ili sječke pomaže u održavanju ujednačene vlage i sprječava stvrdnjavanje površine tla. Dovoljna je umjerena gnojidba kompostom ili kalijevim gnojivom. Kao mahunarka sama može vezati dio dušika uz pomoć kvržičnih bakterija, pa visoke doze dušika nisu prikladne. Razmjerno je otporna na štetnike i bolesti, ali može stradati pri hladnom i vlažnom vremenu, kada prijete plijesni ili trulež plodova. Najveći rizik predstavljaju hladno tlo i nedostatak topline tijekom vegetacije.

Autor: Kamila | Revizija: 6.12. 2025