Kavkaska klokočika Staphylea colchica

Detaljan opis proizvoda

Kavkaska klokočika - potječe s južnog Kavkaza i iz zapadne Gruzije, gdje raste u rijetkim listopadnim šumama i na rubovima šikara, često na dubljim, humusnim tlima s dovoljno vlage. U vrtovima oblikuje višedebleni, uspravan grm do malog stabla koji se s vremenom širi korijenovim izdancima i može stvoriti rahlije šikare. U uvjetima kontinentalne Hrvatske obično naraste 3–4 m u visinu i 2–4 m u širinu. Listovi su nasuprotni, parno perasti, najčešće sastavljeni od 3–5 sitno nazubljenih listića, pojedinačni listići dugi su 5–10 cm i ljeti svježe zeleni. U jesen se lišće boji u žuto i stvara mirnu pozadinu za plodove koji dozrijevaju. U svibnju, a na toplim položajima već krajem travnja, pojavljuju se viseći grozdovi do metlice dugi 8–12 cm sa sitnim bijelim zvonolikim cvjetovima, često nježno mirisnim i medonosnim. Nakon cvatnje razvijaju se upadljivi, papirnato napuhani tobolci, obično dugi 5–8 cm, zelenkastobijeli do svijetlozeleni, koji dozrijevaju otprilike u kolovozu i rujnu i ostaju dekorativni sve do jeseni. Vrsta se ističe kao soliter uz mjesta za odmor, na rubu travnjaka i u slobodnoj živici, gdje se prirodno uklapa s hudikama, pajasminom, hortenzijama i papratima u prizemnom sloju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, u toplijoj zavjetrini koja štiti cvatove od proljetnog vjetra. Odgovara joj hranjivo i humusno, propusno tlo koje se dugotrajno ne isušuje, ali bez trajnog prevlaživanja. Podnosi i tla s višim udjelom kalcija, pa je prikladna i za vrtove s neutralnom do lužnatom podlogom. Preporučeni pH je približno 5,5–8,0. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Kod ljetne sadnje važno je redovito zalijevanje, a prikladan je i malč od lisnatog komposta ili kore koji stabilizira vlagu. U proljeće joj godi dodatak komposta ili uravnoteženog gnojiva za ukrasne grmove, a u lakim tlima i dodatak glinaste komponente. Rez se obično ograničava na lagano prorjeđivanje nakon cvatnje, odnosno u rano proljeće na uklanjanje oštećenih i prekriženih grana. Odrasle biljke obično podnose oko -23 do -27 °C, mladi nasadi mogu promrzavati već pri -18 do -22 °C, pa se u prvim godinama primjenjuje zimski malč i zaštićeni položaj. Za soliter se ostavlja razmak sadnje približno 2,5–3 m, za slobodnu živicu otprilike 1,2–1,5 m. Tijekom sušnog ljeta može se pojaviti pepelnica, a povremeno se na mladim izbojima javljaju lisne uši. Pri prevlaživanju raste rizik od truleži korijena, zato je važna drenaža.

Autor: Nikol | Revizija: 13.2. 2026