Kartuzijanski klinčić 'Rupert's Pink' - Dianthus carthusianorum 'Rupert's Pink' Dianthus carthusianorum 'Rupert's Pink'

Detaljan opis proizvoda

Kartuzijanski klinčić 'Rupert's Pink' - kultivar kartuzijanskog klinčića, višegodišnje vrste iz porodice klinčićevki (Caryophyllaceae) koja prirodno raste na suhim livadama, stepskim obroncima i kamenitim sunčanim položajima srednje Europe. U vrtu oblikuje kompaktan, gust busen uskih, linearnih listova zelene do sivozelene boje, s izraženijom sivkastom voštanom prevlakom na sušnijim položajima. U proljeće najprije izraste prizemna rozeta, a zatim se pojavljuju čvrste, vitke stabljike koje se obično ne lome ni na laganom vjetru. Od lipnja do kolovoza nose vršne skupine od 2–10 cvjetova koji se otvaraju postupno i tako produljuju razdoblje dekorativnosti. Pojedinačni cvjetovi su ružičasti, sitno nazubljenog do resastog ruba i blago začinskog mirisa tipičnog za rod Dianthus. U zrelosti doseže visinu od približno 0,15–0,25 m i širinu od 0,25–0,35 m, pa ne prekriva susjedne trajnice i jasno ocrtava liniju gredice. Primjenjuje se u prirodno oblikovanim nasadima, šljunčanim gredicama i na suhozidima, gdje se ističe šara cvatova između kamena i sitnog lišća trajnica. Prikladne su kombinacije s majčinom dušicom, žednjacima, niskim kaduljama, mlječikama i nježnim ukrasnim travama, primjerice vlasuljama, koje naglašavaju prozračnost nasada. Cvjetovi tijekom ljeta pružaju nektar i rado ih posjećuju pčele i leptiri, pa je pogodan i za nasade namijenjene oprašivačima. Stabljike s dijelom cvjetova mogu se koristiti u malim buketima, gdje djeluju lagano i prirodno. 

Uzgoj: U našim uvjetima najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toploj mikroklimi uz zid ili na blagoj padini, gdje se nasad nakon kiše brzo osuši. Prikladno je lagano, pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo s dobrom drenažom, a kod vrsta za kamenjare s većim udjelom kamene drobine. Preporučeni pH obično se kreće otprilike od 6,8 do 8,2. Nakon ukorjenjivanja zalijevanje je umjereno, a između dva zalijevanja supstrat se ostavlja da se prosuši jer prevlaživanje potiče truljenje korijenova vrata. Gnojidba je štedljiva, u proljeće uglavnom dostaje mala doza uravnoteženog gnojiva. Ocvale stabljike se uklanjaju, a nakon glavne cvatnje nasad se često lagano podreže kako bi se zgusnuo. Za malčiranje je prikladniji mineralni malč, primjerice sitni šljunak, jer organski malčevi zadržavaju vodu. U posudi se pokazao dobrim propusni supstrat s dodatkom drobine i drenažni sloj, a zimi zaštićen položaj kako posuda ne bi stajala u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenog, a na hladnijim položajima prednost se daje proljeću. Otpornost na mraz kod otpornih vrsta trajnica kreće se otprilike od -20 do -34 °C, a presudna je obično zimska vlaga. Početnicima se preporučuje povišeno stanište, zalijevanje uz korijen i prozračan razmak sadnje od 20–30 cm, kod širih busena 30–40 cm, što odgovara otprilike 10–25 biljaka po m², ovisno o kultivaru. Nakon ukorjenjivanja klinčići su otporni na sušu, no pri dugotrajnom stresu slabije zameću pupoljke. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti lista, od štetnika lisne uši i tripsi, a u suši i crveni pauci.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.01. 2026