Karanfil 'Salomon' - Dianthus caryophyllus 'Salomon' Dianthus caryophyllus 'Salomon'

Detaljan opis proizvoda

Karanfil 'Salomon' - vrsta podrijetlom sa Sredozemlja, s kamenitih padina i svijetlih šikara, gdje joj odgovaraju sunce i tla iz kojih voda brzo otječe. Kultivar 'Salomon' ubraja se u vrtne karanfile koji se uzgajaju zbog punih cvjetova boje lososa i karakterističnog začinskog mirisa koji podsjeća na klinčić. Biljka oblikuje kompaktan busen uskih, sivozelenih listova iz kojeg izrastaju čvrste cvjetne stabljike visoke približno 40–50 cm, a širina busena obično iznosi 30–40 cm. Cvjetovi su puni i gusto složeni, promjera najčešće oko 5–7 cm, a rubovi latica mogu biti nježno valoviti. Cvatnja počinje u svibnju i u povoljnim uvjetima traje do kolovoza, a cvjetovi se otvaraju postupno na vrhovima stabljika. Na gredici djeluje kao smiren naglasak među lavandama, kaduljama i ukrasnim travama, a lososni ton lijepo se slaže i s bijelim ružama. Cvijet je prikladan za rezanje jer su stabljike čvrste, a miris ostaje jasno prepoznatljiv i u interijeru. U posudama dolazi do izražaja čista silueta busena, a cvjetovi poput sitnih pompona lebde iznad sivozelenog lišća. Rod Dianthus ima dugu tradiciju u europskom vrtlarstvu, a karanfili se uzgajaju i zbog mirisa. Kod punocvjetnih oblika sredina je djelomično ispunjena petaloidima, no cvjetove ipak posjećuju oprašivači. Zeleni dijelovi uobičajeno se ne koriste u kuhinji. Za razliku od niskih karanfila, djeluje uspravnije.

Uzgoj: U našim uvjetima najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toplom mikroklimatu uz zidić ili na blagoj padini, gdje se nasad nakon kiše brzo osuši. Prikladno je lagano, pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo s dobrom drenažom, a kod kamenjarskih vrsta s većim udjelom kamene drobine. Preporučeni pH obično se kreće približno od 6,8–8,2. Nakon ukorjenjivanja zalijevanje je umjereno, između zalijevanja supstrat se ostavlja da se prosuši, a prevlaživanje potiče trulež korijenova vrata. Gnojidba je štedljiva, u proljeće je obično dovoljna mala doza uravnoteženog gnojiva. Ocvale stabljike se uklanjaju, a nakon glavne cvatnje nasad se često lagano podreže kako bi se zgusnuo. Prikladniji je mineralni malč, primjerice sitni šljunak, jer organski malčevi zadržavaju vodu. U posudi se dobro pokazuje propusni supstrat s dodatkom drobine i drenažni sloj, a zimi zaštićen položaj kako posuda ne bi stajala u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se obavlja od ožujka do studenog, a u hladnijim područjima prednost se daje proljeću. Otpornost na mraz kod otpornih vrsta trajnica kreće se približno od -20 do -34 °C, a presudna je obično zimska vlaga. Za početnike se pokazuje dobrim povišeno stanište, zalijevanje izravno uz korijen i prozračan razmak sadnje od 20–30 cm, kod širih busena 30–40 cm, što odgovara otprilike 10–25 biljaka po m², ovisno o kultivaru. Nakon ukorjenjivanja karanfili su otporni na sušu, no pri dugotrajnom stresu slabije zameću pupoljke. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti, od štetnika lisne uši i tripsi, a u suši i crveni pauci.

 Autor: Kristýna | Revizija: 25.02. 2026