Kapadokijski javor 'Rubrum' Acer cappadocicum 'Rubrum'

Detaljan opis proizvoda

Kapadokijski javor 'Rubrum' - rijedak listopadni javor s bogatom paletom boja lišća. Riječ je o listopadnom ukrasnom stablu široko jajaste do kuglaste krošnje i izražene promjene boje lišća tijekom godine. Kultivar 'Rubrum' stara je europska selekcija koja se u rasadničarskim izvorima navodi od 19. stoljeća. Raste umjereno brzo do prilično brzo, a u zrelosti obično doseže 10–15 m visine i 6–10 m širine. Krošnja je gušća, široko razgranata, a kod starijih stabala slikovito zaobljena. Listovi su nasuprotni, dlanasto 5–7-režnjasti, široki 8–14 cm, sjajni i pri ozljedi peteljke ispuštaju mliječni sok. Mladi listovi izbijaju jarko crveno do vinski crveno, kasnije tamne do zelene boje, a crvenonarančaste peteljke ostaju upadljive i ljeti. Ujesen lišće prelazi u žute do zlatnožute tonove. U svibnju nosi žutozelene gronje duge oko 5–7 cm, koje rado posjećuju pčele i drugi kukci oprašivači. Plodovi su krilate dvoperutke koje dozrijevaju krajem ljeta. U vrtnoj kompoziciji kultivar dolazi do izražaja kao soliter na travnjaku, u parkovima, uz veće vodene elemente i u širokim uličnim drvoredima. Lijepo kontrastira s tamnolisnim javorima, purpurnim bukvama, tisama i zimzelenim grmovima.

Kapadokijski javor (Acer cappadocicum) listopadno je stablo iz porodice Sapindaceae. Potječe iz južne Europe i jugozapadne Azije te je poznat po snažnom rastu, a doseže visinu od 20 do 30 m. Ima karakterističnu zaobljenu krošnju koja stablu daje eleganciju. Mladi izboji su glatki i sjajno zeleni, a listovi su listopadni, imaju 3 do 7 režnjeva, s nježno blijedozelenim naličjem i tamnozelenim licem. Ujesen se listovi oboje zlatnožuto, što krajoliku daje dražestan jesenski izgled. Cvjetovi kapadokijskog javora imaju nijanse od žućkastozelene do svijetložute boje. Stablo je idealno kao soliter, no nije prikladno za sadnju na jako popločenim površinama ni na mjestima gdje se koristi sol za posipanje jer je na nju osjetljivo. Također slabo raste na suhim i siromašnim tlima. Acer cappadocicum preferira vlažno i humusno tlo. Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju, gdje nije izložen propuhu ni jakom vjetru. Voli hranjivija tla bogata humusom, osobito pjeskovito-ilovasta i ilovasta. Svoja najbolja svojstva pokazuje na dobro navodnjavanim površinama.

Uzgoj: Sadi se na puno sunce do lagane polusjene, a u toplijim područjima kontinentalne Hrvatske preporučuje se jutarnje sunce i poslijepodnevna sjena. Mlado lišće može na jakom proljetnom i ranoljetnom suncu sušiti se po rubovima, osobito pri suhom vjetru. Tlo treba biti dublje, humusno, propusno i stalno umjereno vlažno. Prikladan pH je približno 5,5–7,2, a presuha i jako vapnenasta tla kultivaru ne odgovaraju. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a stabla s korijenovom grudom najbolje od studenog do travnja, ako tlo nije smrznuto. Kod soliterne sadnje ostavlja se razmak od najmanje 6–8 m od građevina i manjih drvenastih biljaka. Za živicu se ovaj javor ne koristi. Nakon sadnje stablu pogoduje učvršćivanje debla kolcima, zdjelica za zalijevanje i malč debljine 5–7 cm, položen tako da ne dodiruje deblo. U prve 2–3 godine važno je dublje zalijevanje u sušnim tjednima, a kasnije stablo podnosi kratkotrajnu sušu samo u dubljem tlu. Za gnojidbu je dovoljan kompost ili sporodjelujuće gnojivo u proljeće. Rez se provodi minimalno u rano proljeće, a uklanjaju se samo suhe, oštećene i grane koje se križaju. Vrsta može tvoriti izdanke iz korijena, koji se redovito uklanjaju. Uzgoj u posudi moguć je samo kratkoročno kod mladih biljaka. U našim uvjetima odraslo stablo otporno je na mraz približno do -23 °C do -26 °C, a mlade sadnje štiti malč u zoni korijena. Mogu se pojaviti lisne uši, grinje šiškarice, pepelnica, verticilijsko venuće ili oštećenja lišća od sunčanih opeklina. 

Autor: Nikol | Revizija: 25.6. 2026