Kanadski judić 'Merlot' Cercis canadensis 'Merlot'

Detaljan opis proizvoda

Kanadski judić 'Merlot' - potječe s istoka Sjeverne Amerike, gdje raste kao podstojno stablo na rubovima šuma i u rijetkim hrastovim šumama. 'Merlot' je kultivar uzgojen na North Carolina State University, a njegovi su autori Dennis J. Werner i Layne K. Snelling. Nastao je križanjem kanadskog judića crvenkastoljubičastog lišća 'Forest Pansy' i toploljubivijeg Cercis canadensis var. texensis 'Texas White', a u praksu je uveden oko 2009. godine. Razvija se kao višedebleni grm do malo stablo s polukuglastom, prilično uspravnom krošnjom. Srcoliki listovi široki su 8–12 cm, pri listanju sjajno crnoljubičasti, u prvoj polovici ljeta tamno vinski do smeđeljubičasti, a kasnije zelenkastoljubičasti. U jesen se pojavljuju brončani, narančasti i vinski crveni tonovi. U travnju i svibnju, još prije listanja, na starijim granama otvaraju se nakupine ružičasto-lavandinih cvjetova tipičnog leptirastog oblika. Plodova zameće malo, pa se energija usmjerava u lišće i cvatnju. Kultivar se ističe kao soliter uz terasu, na ulaznim dijelovima vrta i u blago prirodnim sadnjama s proljetnim lukovicama, biskupskom kapicom ili iglicama, gdje dolazi do izražaja kontrast tamnog lišća i svijetlih cvjetova.

Kanadski judić - srednje bujno listopadno stablo ili grm koje oblikuje okruglu, poluotvorenu krošnju. Ovisno o uvjetima uzgoja doseže visinu 6-8m i širinu 3-5m. Sitni, bogati i blago aromatični cvatovi pojavljuju se još prije listanja tijekom travnja i svibnja te su svijetloružičaste do crvenkaste boje. Jarkozeleni listovi srcolikog su oblika sa zašiljenim vrhom. Nakon cvjetova slijede plosnate mahune koje na stablu ostaju cijelu zimu. Riječ je o stablu dubokog korijena s grubim korijenovim sustavom. Ulogu solitera ispunit će u svakom prostranijem vrtu.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene u zavjetrini, gdje drvo dobro dozrijeva, a mladi izboji ne stradavaju od kasnih mrazeva. Prikladno je srednje plodno, humusno tlo s dobrom drenažom, a dugotrajno prevlažni položaji povećavaju rizik od odumiranja grana. Optimalni pH kreće se otprilike od 6,0 do 7,5, a podnosi i blago vapnenasta tla. Nakon sadnje održava se ujednačena vlažnost, a kasnije kultivar obično bolje podnosi kratkotrajnu sušu od tipova crvenkastoljubičastog lišća bez primjese teksaške linije. Gnojidba je obično dovoljna kompostom u proljeće i malčem koji stabilizira vlažnost tla. Rez se ograničava na zdravstvene i oblikovne zahvate nakon cvatnje, a snažno pomlađivanje u staro drvo ne preporučuje se. Sadnja se u uvjetima kontinentalne Hrvatske provodi od ožujka do studenog, a kod biljaka u kontejneru preporučuje se izbjegavati razdoblje smrznutog tla. U zrelosti najčešće doseže 3–4 m × 3–4 m, a na toplim položajima može biti i viši. Otpornost na mraz navodi se otprilike do -24 °C, a dozrele biljke na zaštićenom mjestu podnose i niže temperature. U posudi treba računati s bržim promrzavanjem korijena i redovitim zalijevanjem ljeti, pa se preporučuje izolacija posude i zaštićeno prezimljavanje. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavosti lista, pepelnica ili gljivične nekroze i rak grana, a od štetnika lisne uši, gusjenice i pipe. Prevencija uključuje prozračnu krošnju, tlo koje nije prevlažno i umjerenu prihranu.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.02. 2026