Kamenika ssp. iratiana - Saxifraga pubescens ssp. iratiana Saxifraga pubescens ssp. iratiana

Detaljan opis proizvoda

Kamenika ssp. iratiana - niska, jastučasta, kompaktna trajnica. Potječe iz Pireneja, gdje raste u hladnijim planinskim položajima, u pukotinama stijena i na siparima s brzim otjecanjem vode, često na vapnenastoj podlozi. U vrtu oblikuje niske, polagano šireće jastučiće od gusto zbijenih rozeta. Listovi su mekani, nježno dlakavi, sivozeleni do svijetlozeleni, često dlanasto razdijeljeni na nekoliko režnjeva, pa površina busena djeluje plastično i izvan vremena cvatnje. U zrelosti nasad obično doseže 4–6 cm visine i oko 15 cm širine, a u vrijeme cvatnje ukupna se visina penje na otprilike 8–10 cm. Krajem proljeća iznad rozeta pojavljuju se kratke stabljike sa zdjeličastim bijelim cvjetovima sa žutim središtem, ponekad s nježnim ružičastim žilicama. Cvjetove posjećuju sitni oprašivači, a biljka ostaje dekorativna i nakon cvatnje zahvaljujući zimzelenim rozetama. U ponudi se može pojaviti i pod nazivom Saxifraga iratiana. U kompoziciji se ističe u kamenim koritima, u fugama suhozida, u alpinumu i u finijim šljunčanim nasadima. Upečatljiv je kontrast s glatkim rozetama vrste Saxifraga paniculata, a blag prijelaz stvaraju žednjaci, aurinije, majčina dušica ili sitni karanfili.

Uzgoj: Zahtijeva položaj na punom suncu do u laganoj polusjeni i prije svega izvrsnu drenažu, jer je zimska vlaga češći uzrok gubitaka od mraza. Prikladno je siromašno, mineralno tlo sa šljunkom i kamenom sitneži, idealno neutralno do blago lužnato, pH 6,5–7,8. Kod težih tala u sadnu jamu dodaje se krupni pijesak i drobljenac, a površina se često prekriva šljunčanim malčem koji smanjuje onečišćenje rozete i rizik od truljenja korijenova vrata. Važno je i strujanje zraka, pa se biljka ne smješta u zatvorene kutove s dugotrajnim snježnim pokrivačem. Biljke se nakon sadnje obično brzo primaju, zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i tijekom duge ljetne suše, a zatim biljka podnosi suši režim. Gnojidba je umjerena, prikladnije su male doze u proljeće i nakon cvatnje kako bi tkiva dobro sazrijevala. U proljeće se uklanjaju oštećeni listovi, a nakon cvatnje mogu se skratiti cvjetne stabljike, pa rozeta ostaje kompaktna i uz minimalno uznemiravanje dugovječna. Uzgoj u posudi je moguć ako se koristi drenažni sloj i mineralni supstrat s udjelom drobljenca, a zimi je važno posudu zaštititi od dugotrajne kiše. Sadnja je moguća od ožujka do listopada dok tlo nije smrznuto. Uz razmak sadnje 20–25 cm računa se otprilike 16–20 biljaka po m². Otpornost na mraz u vrtnim uvjetima obično iznosi oko -30 °C, a najčešći problem je trulež pri prevlaživanju, osobito tijekom kišnih zima, dok se rijetko pojavljuju lisne uši na cvjetnim stabljikama ili oštećenja od puževa.

Autor: Nikol | Revizija: 8.1. 2026