Kamenika cortusifolia Dancing Pixies 'Tweeny' - Saxifraga cortusifolia Dancing Pixies 'Tweeny' Saxifraga cortusifolia Dancing Pixies 'Tweeny'

Detaljan opis proizvoda

Kamenika cortusifolia Dancing Pixies 'Tweeny' - kultivar je nastao od vrste podrijetlom s vlažnih, zasjenjenih stijena istočne Azije, gdje raste u planinskoj klimi na hladnim, humusnim tlima. U našim uvjetima 'Tweeny' stvara niske, kompaktne busene visoke u cvatnji oko 20–25 cm i široke 30–40 cm. Iz prizemnih rozeta izrastaju okrugli do dlanasto režnjasti listovi, tamnozeleni i sjajni, nježno nazubljenog ruba, koji veći dio godine tvore zasićeno zeleni sag u polusjeni. Od listopada do studenoga, a u blagoj zimi i nešto dulje, iznad lišća se pojavljuju vitke, blago crvenkaste stabljike s rahlim metlicama cvjetova. Cvjetovi su krem bijeli do gotovo čisto bijeli, s punim, širim laticama koje se oštro ističu na tamnom lišću, a izbliza se vide prašnici tamnijih vrhova. U većoj skupini cvat djeluje kao nježan svijetli veo i istodobno pruža kasnu hranu pčelama i drugim oprašivačima u vrijeme kada većina trajnica već precvjetava. Izvorna vrsta Saxifraga cortusifolia ne opisuje se kao otrovna ni kao jestiva biljka, pa se ukrasni kultivari serije Dancing Pixies, uključujući 'Tweeny', uzgajaju isključivo zbog lišća i jesenskih cvjetova. 'Tweeny' se lijepo uklapa u šumske i vrištinske kutke, u podrast ispod grmova, na sjenovite rubove kamenjara i u jesenske posude na balkonu ili terasi, gdje nenametljivo prati vrijesak, paprati, heuhere, hoste, šaš i druge trajnice koje vole sjenu.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na sjenovitim i polusjenovitim dijelovima vrta. Biljke dobro napreduju na zaštićenom položaju bez jakog podnevnog sunca, najbolje na istočnoj ili sjevernoj strani zgrada ili pod laganim zaklonom drveća. Odgovara im humusno, hranjivo, dobro propusno tlo ujednačene vlažnosti, pH oko 6–7,5. Tlo se ne bi smjelo isušivati niti biti dugotrajno prevlažno, a preporučuje se sloj sitnog šljunka ili malča od lisnog komposta, koji štiti korijenje od kolebanja temperature i pomaže zadržati vlagu. Sadi se od ožujka do listopada, u hladnijim krajevima radije u proljeće, uz razmak sadnje oko 20–25 cm, što odgovara otprilike 12–16 biljaka po m² pri punoj pokrivenosti. Za posude se preporučuje kvalitetan supstrat za trajnice s dodatkom komposta i sitnog šljunka, posuda s otvorom za odvodnju te redovito, ali umjereno zalijevanje. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna manja doza organskog gnojiva ili komposta. Otpornost na mraz odgovara otprilike kratkotrajnom padu temperature do −10 °C, a na otvorenom u toplijim dijelovima kontinentalne Hrvatske biljke dobro prezimljuju pod laganom zimskom zaštitom od grana četinjača ili lišća. U posudama i na višim položajima preporučuje se posude zimi zaštititi ili premjestiti u hladan prostor bez mraza. Nakon cvatnje precvali cvatovi mogu se odrezati, a lisne rozete ostaviti, jer ostaju ukrasne do zime. Od bolesti i štetnika javljaju se lisne uši, puževi i ponajprije ličinke surlaša, kojima pogoduju vlažnija, zasjenjena staništa, a pri dugotrajnom prevlaživanju prijeti siva plijesan. Sve u svemu, riječ je o sporo rastućoj, nezahtjevnoj vrsti, uz uvjet da se osigura sjenovito stanište, humusno tlo i zimska zaštita u najhladnijim razdobljima.

Autor: Nikol | Revizija: 26.11.2025