Kamenika 'Rex' - Saxifraga paniculata 'Rex' Saxifraga paniculata 'Rex'

Detaljan opis proizvoda

Kamenika 'Rex' - biljka ima široku, cirkumborealnu rasprostranjenost od planinskih područja Europe i Kavkaza do hladnijih dijelova Sjeverne Amerike, a tipično raste na siparima i u pukotinama, gdje korijenje prodire u sitnu šljunkovitu drobinu. Kultivar 'Rex' navodi se i pod sinonimom Saxifraga aizoon 'Rex', a odlikuje se uskim, izduženim listovima u priljubljenim rozetama. Listovi su kožasti, dugi 2–4 cm, sitno pilastih rubova, a uz zupce se često talože svijetla vapnenačka zrnca, pa jastučić i izvan vremena cvatnje dobiva srebrnastozeleni ton. Rozete su visoke oko 3–5 cm, stvaraju zvjezdastu šaru, a kod razvijenih busena dosežu promjer i do 8–9 cm. Busen se polako širi kratkim izdancima i obično naraste oko 25–35 cm u širinu. Pojedine rozete nakon nekoliko godina mogu odumrijeti, no busen ih stalno nadomješta mladim rozetama u blizini. U svibnju i lipnju iznad listova izrastaju uspravne stabljike od 15–20 cm s plosnatim gronjama sitnih kremasto bijelih cvjetova, često na crvenkastim peteljkama. Cvjetove posjećuju sitni oprašivači, a biljka ostaje upečatljiva i nakon cvatnje. Ističe se u vapnenačkom kamenjaru, u fugama suhozida i u kamenim koritima, gdje se lijepo slaže s čuvarkućama, žednjacima, gromotuljama (Alyssum) i majčinom dušicom.

Uzgoj: Zahtijeva položaj na punom suncu do blagoj polusjeni i prije svega izvrsnu drenažu, jer je zimska vlaga češći uzrok gubitaka od mraza. Odgovara siromašno, mineralno tlo sa šljunkom i kamenim agregatom, idealno neutralne do blago lužnate reakcije, pH 6,5–7,8. Kod težih tala u sadnu jamu dodaje se krupni pijesak i drobina, a površina se često prekriva malčem od šljunka koji smanjuje onečišćenje rozete i rizik od truljenja korijenova vrata. Važno je i strujanje zraka, zato se biljka ne smješta u zatvorene kutove s dugotrajnim snježnim pokrivačem. Sadnice se nakon sadnje obično brzo primaju, zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i tijekom duge ljetne suše, a nakon toga biljka podnosi suši režim. Gnojidba je umjerena, prikladnije su male doze u proljeće i nakon cvatnje kako bi tkiva dobro sazrijevala. U proljeće se uklanjaju oštećeni listovi, a nakon cvatnje mogu se skratiti cvjetne stabljike, pa rozeta ostaje kompaktna i uz minimalno uznemiravanje dugovječna. Uzgoj u posudi moguć je uz drenažni sloj i mineralni supstrat s udjelom drobine, a zimi je važno zaštititi posudu od dugotrajne kiše. Sadnja je moguća od ožujka do listopada dok tlo nije smrznuto. Uz razmak sadnje od 20–25 cm računa se otprilike 16–20 biljaka po m². Otpornost na mraz u vrtnim uvjetima obično iznosi oko -30 °C, a najčešći je problem trulež pri prevlaživanju, osobito u kišnim zimama, dok se povremeno pojavljuju lisne uši na cvjetnim stabljikama ili oštećenja od puževa.

Autor: Nikol | Revizija: 8.1. 2026