Kamčatski žednjak - Sedum kamtschaticum Sedum kamtschaticum

Detaljan opis proizvoda

Kamčatski žednjak - Sedum kamtschaticum – niska višegodišnja sukulentna trajnica iz porodice tustikovki. Potječe iz istočne Azije, osobito s Kamčatke, ruskog Dalekog istoka, sjeveroistočne Kine, Koreje i Japana, gdje raste na kamenitim padinama, stijenama, siparima i suhim otvorenim mjestima. U vrtu oblikuje niske, guste jastuke koji se šire do pravih sagova. Doseže visinu od približno 10–15 cm i širinu od 25–40 cm, a s vremenom se širi kratkim izbojima i podancima. Listovi su mesnati, žličasti do obrnuto jajoliki, svježe zeleni, po rubovima fino nazubljeni, mjestimice s brončanim tonom. U hladnijem dijelu godine mogu poprimiti narančastu do crvenu boju. Od lipnja do kolovoza na vrhovima izboja pojavljuju se plosnate skupine sitnih zvjezdastih cvjetova. Cvjetovi su jarko žuti do zlatnožuti i privlače pčele, manje bumbare, osolike muhe i leptire. Nakon cvatnje ostaci cvata mogu prelaziti u ružičaste do crvenkaste tonove koji produljuju ukrasni učinak. Kamčatski žednjak primjenjuje se u kamenjarima, suhozidima, šljunčanim gredicama, koritima, posudama, između gaznih ploča i kao nezahtjevan obrub staza. Lijepo se slaže s čuvarkućama, majčinom dušicom, vlasuljama, karanfilima, pjeskaricama (Arenaria), gromotuljama, niskim kaduljama i drugim trajnicama koje vole sušu. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanim do polusjenovitim položajima i u dobro propusnom tlu. Najviše mu odgovara toplo, prozračno mikroklima kamenjara, povišenih gredica i šljunčanih površina. Tlo treba biti propusno, pjeskovito do kamenito, siromašnije do umjereno hranjivo, suše do umjereno vlažno, s pH vrijednošću približno 6,0–8,0. Dobro podnosi vapnenastu podlogu, sušu, vrućinu i plitko tlo. Ne podnosi dugotrajno prevlaživanje, zbijenu glinu ni zimsku vlagu bez otjecanja vode. Sadi se od ožujka do svibnja i od rujna do listopada, a biljke u kontejneru i tijekom cijelog razdoblja bez mraza. Za sklopljen nasad koristi se 9–12 komada po m², uz razmak sadnje od 20–30 cm. Nakon sadnje dovoljno je umjereno zalijevanje do ukorjenjivanja, a starije biljke gotovo ne trebaju zalijevanje, osim u posudama tijekom duge suše. Gnojidba treba biti minimalna jer višak hranjiva potiče mekan i rijedak rast. Za malčiranje služe šljunak, kameni drobljenac ili fini mineralni materijal. Nakon zime mogu se ukloniti suhi ostaci izboja i cvata, dublji rez nije potreban. U posudi su potrebni drenaža i mineralni supstrat. Otporan je na mraz do približno −25 °C do −30 °C. Moguće poteškoće su trulež u prevlažnom tlu, puževi golaći na mladim izbojima, lisne uši i pepelnica pri gustom i vlažnom uzgoju.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.06. 2026