Kamčatska borovnica 'Sinoglaska' Lonicera kamtschatica 'Sinoglaska'

Detaljan opis proizvoda

Kamčatska borovnica 'Sinoglaska' - ruska sorta uzgojena u Južnouralskom istraživačkom institutu za voćarstvo, povrtlarstvo i uzgoj krumpira. Nastala je slobodnim oprašivanjem sorte 'Smolinskaja', njezini su autori V. I. Putjatin, V. S. Iljin i N. A. Iljina, a u državnu sortnu listu uvrštena je 1994. godine. Formira kompaktan do blago raširen listopadan grm visok približno 1–1,5 m i širok 1–1,3 m. Snažniji uspravni izboji imaju crvenkastosmeđu nijansu, listovi su nasuprotni, duguljasto jajasti i mat zeleni. Svijetložuti do krem cvjetovi otvaraju se u ožujku i travnju te pružaju ranu hranu pčelama i bumbarima. Plodovi dozrijevaju od kraja svibnja do prve polovice lipnja. Izduženo su ovalni, dugi oko 2 cm, tamnoplavi do plavoljubičasti i prekriveni voštanim maškom. Prosječna masa kreće se oko 0,9–1 g. Meso ploda je sočno, aromatično i slatko-kiselo. Plodovi se koriste svježi, u jogurtima, kolačima, džemovima, sirupima, sokovima i za zamrzavanje. Sadrže vitamin C, antocijane i druge polifenolne tvari, koje su cijenjen dio raznolike prehrane. Sorta je stranooplodna, stoga se u blizini sade barem još dvije sorte koje cvjetaju u isto vrijeme, primjerice 'Dlinnoplodnaja', 'Čeljabinka', 'Volšebnica', 'Altaj' ili 'Amur'.

Uzgoj:  Dugotrajno podnosi zimske temperature duboko ispod −30 °C, a cvjetovi izdrže kratkotrajne proljetne mrazeve od nekoliko stupnjeva ispod ništice, što omogućuje pouzdan urod i u hladnijim područjima. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje zameće najviše plodova i oni se dobro oboje. Raste i u laganoj polusjeni, no berba je tada nešto manja. Položaj treba biti zaštićen, ali dobro prozračan, bez dugotrajno prevlažnog tla. Idealno je srednje teško do lakše, ilovasto ili ilovasto-pjeskovito tlo, dobro propusno, s većim udjelom humusa i blago kiselom do neutralnom reakcijom u rasponu pH približno 6–7. Neprikladna su teška, zbijena i trajno prevlažna tla, kao i izrazito kiseli supstrati za biljke vrištine. Biljke se najčešće sade u proljeće ili u jesen, a biljke u kontejneru mogu se saditi od proljeća do jeseni uz temeljito zalijevanje nakon sadnje. Preporučeni razmak sadnje u vrtu iznosi približno 1–1,5 m između grmova i 2–3 m između redova. Prvih godina provodi se samo lagana uzgojna i zdravstvena rezidba, pri kojoj se uklanjaju slabi, ukriženi ili oštećeni izboji. Nakon otprilike 6–7 godina počinje postupno pomlađivanje, pri kojem se svake godine pri dnu izreže dio najstarijih grana, a ostavljaju se mlađi, rodniji izboji. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i tijekom duljih razdoblja suše, inače kamčatska borovnica kratke suše podnosi razmjerno dobro. Gnojidba se provodi prema načelima za voćne grmove – u proljeće je prikladno dodati kompost ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se veće količine dušika ograničavaju kako bi drvo stiglo dozrijeti prije zime. Površina ispod grmova održava se malčiranom pokošenom travom, lišćem ili sječkom, što smanjuje isparavanje i rast korova. Kamčatska borovnica općenito je zdrava, samo se iznimno pojavljuju lisne uši ili pepelnica. Pri dobroj kondiciji nasada obično je dovoljna blaga, preventivno usmjerena njega. U vrtnoj kompoziciji ističe se u jestivim mješovitim nasadima, u nižim slobodnim živicama i kao soliter blizu mjesta za sjedenje, gdje se rani plodovi mogu udobno brati. Budući da je u Sibiru vegetacijsko razdoblje kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Više na: Upute za uzgoj kamčatske borovnice

Autor: Jana | Revizija: 28.07.2026