Kamčatska borovnica 'Jolanta' Lonicera kamtschatica 'Jolanta'

Detaljan opis proizvoda

Kamčatska borovnica 'Jolanta' - sorta podrijetlom iz Poljske, poznata po otpornosti na niske temperature i ranoj proljetnoj cvatnji. U vrtu oblikuje uspravan do blago raširen grm visine oko 1,5–1,8 m i širine 1,2–1,5 m. Grane su gusto razgranate, sa sivosmeđom korom, a u mladosti su elastičnije. Listovi su nasuprotni, obrnuto jajasti do eliptični, obično dugi 3–6 cm, s lica mat zeleni, s naličja svjetliji, a u proljeće se pojavljuju ubrzo nakon cvatnje. U ožujku i travnju u pazušcima listova razvija sitne svijetložute cvjetove koji dobro podnose kratkotrajne proljetne mrazeve, pa je zametanje plodova pouzdano i u manje povoljnim godinama. Iz cvjetova se razvijaju izdužene modroljubičaste bobe s mašakom, duge 2–3 cm i mase oko 2 g, koje dozrijevaju u drugoj polovici svibnja do lipnja. Meso ploda sočno je, slatko do slatkokiselo, s notama šumskih borovnica i crnog ribiza. Plodovi ne otpadaju odmah nakon dozrijevanja, što olakšava berbu. U kuhinji se koriste za jelo u svježem stanju, zamrzavanje, pripremu džemova, kompota, sokova ili voćnih umaka, a boja mesa ploda daje jelima zasićenu ljubičastu nijansu. Kamčatska borovnica cijeni se i zbog većeg sadržaja vitamina C, antocijana i drugih prirodnih pigmenata, koji jelovnik obogaćuju svježim voćem na početku sezone. U jestivim nasadima nadopunjuje ribize, ogrozde i sitne koštičave voćke, a u manjim vrtovima dobro se uklapa i kao slobodno rastuća jestiva živica.

Uzgoj:  Dugoročno podnosi zimske temperature znatno ispod −30 °C, a cvjetovi izdržavaju kratkotrajne proljetne mrazeve od nekoliko stupnjeva ispod ništice, što omogućuje pouzdan urod i u hladnijim krajevima. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje daje najveći urod i dobro obojene plodove. Raste i u laganoj polusjeni, no berba je tada nešto manja. Položaj treba biti zaštićen, ali dobro prozračan, bez dugotrajno prevlažnog tla. Tlo je idealno srednje teško do lakše, ilovasto ili ilovasto-pjeskovito, dobro propusno, s većim udjelom humusa i blago kiselom do neutralnom reakcijom u rasponu pH oko 6–7. Nisu prikladna teška, zbijena i trajno prevlažna tla, kao ni izrazito kiseli supstrati za biljke vrištine. Biljke se najčešće sade u proljeće ili u jesen, a sadnice u kontejneru mogu se saditi od proljeća do jeseni, uz temeljito zalijevanje nakon sadnje. Preporučeni razmak sadnje u vrtu iznosi oko 1–1,5 m između grmova i 2–3 m između redova. U prvim godinama provodi se samo lagana uzgojna i zdravstvena rezidba, pri kojoj se uklanjaju slabi, ukriženi ili oštećeni izboji. Nakon otprilike 6–7 godina započinje postupno pomlađivanje, pri kojem se svake godine uz bazu izreže dio najstarijih grana, a ostavljaju se mlađi, rodniji izboji. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i u duljim sušnim razdobljima, a inače kamčatska borovnica kratkotrajnu sušu podnosi razmjerno dobro. Gnojidba se provodi prema načelima za voćne grmove – u proljeće je prikladno dodati kompost ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se veće količine dušika ograničavaju kako bi drvo stiglo dozrijeti prije zime. Površina ispod grmova održava se malčiranom pokošenom travom, lišćem ili sječkom, što smanjuje isparavanje i rast korova. Kamčatska borovnica uglavnom je zdrava, a tek se iznimno pojavljuju lisne uši ili pepelnica. Kada su biljke u dobroj kondiciji, obično je dovoljna blaga, preventivno usmjerena njega. U vrtnoj kompoziciji ističe se u jestivim mješovitim nasadima, nižim slobodnim živicama i kao soliter uz mjesto za odmor, gdje se rani plodovi mogu udobno brati. Budući da je vegetacijsko razdoblje u Sibiru kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Autor: Nikol | Revizija: 4.12.2025

Više na:  Upute za uzgoj kamčatske borovnice