Kamčatska borovnica 'Blue Velvet' Lonicera kamtschatica 'Blue Velvet'

Detaljan opis proizvoda

Kamčatska borovnica 'Blue Velvet' - listopadan grm iz porodice kozokrvnica, koji se uzgaja zbog jestivih plavih plodova što dozrijevaju vrlo rano u sezoni. Sorta 'Blue Velvet' u vrtlarskoj se praksi često povezuje s oznakom 'Kiev', a kao njezino podrijetlo navodi se botanički vrt u Kijevu, gdje je nastala selekcijom iz materijala s ruskog Dalekog istoka i otočnih populacija. Grm ima kompaktan, široko razgranat habitus, u zrelosti visok približno 1,0–1,2 m i jednako toliko širok, sa sivozelenim listovima nježno baršunaste površine. Izboji su bez trnova, a grm ne tjera izdanke iz korijena, pa se lako održava na ukrasnoj gredici i u uporabnom dijelu vrta. Rano u proljeće pojavljuju se sitni ljevkasti cvjetovi bijele do krem boje, ponekad blago mirisni, koji privlače oprašivače. Plodovi su tamnoplavi do ljubičasti, često izduženo bačvasti ili kapljičasti, dugi oko 2–3 cm. Berba u našim uvjetima obično pada krajem svibnja i u lipnju. Okus je slatkokiseo i podsjeća na borovnice, a plodovi se koriste svježi, za kolače, sirupe i zamrzavanje. Uobičajeno se ističe sadržaj vitamina C i antocijana, koji se ubrajaju u antioksidanse. Sorta je stranooplodna i za bogat urod treba prikladnog oprašivača - dobro je oprašuju druge sorte kamčatske borovnice sličnog vremena cvatnje, primjerice 'Zojka' ili 'Blue Moon'. Budući da je u Sibiru vegetacijsko razdoblje kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Uzgoj:  Dugotrajno podnosi zimske temperature duboko ispod −30 °C, a cvjetovi izdrže kratkotrajne proljetne mrazeve od nekoliko stupnjeva ispod ništice, što omogućuje pouzdan urod i u hladnijim krajevima. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje zameće najviše plodova i daje dobro obojene bobe. Raste i u laganoj polusjeni, no berba je tada nešto slabija. Stanište treba biti zaštićeno, ali dobro prozračno, bez dugotrajno prevlažnog tla. Idealno je srednje teško do lakše, ilovasto ili ilovasto-pjeskovito tlo, dobro propusno, s većim udjelom humusa te blago kiselom do neutralnom reakcijom u rasponu pH približno 6–7. Nisu prikladna teška, zbijena i trajno prevlažna tla ni izrazito kiseli supstrati za biljke vrištine. Biljke se najčešće sade u proljeće ili u jesen, a sadnice u kontejneru mogu se saditi od proljeća do jeseni uz temeljito zalijevanje nakon sadnje. Preporučeni razmak sadnje u vrtu iznosi približno 1–1,5 m između grmova i 2–3 m između redova. U prvim godinama provodi se samo lagana uzgojna i zdravstvena rezidba, pri kojoj se uklanjaju slabi, ukriženi ili oštećeni izboji. Nakon otprilike 6–7 godina započinje postupno pomlađivanje, pri kojem se svake godine pri dnu izreže dio najstarijih grana, a ostavljaju se mlađi, rodniji izboji. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i u duljim sušnim razdobljima, inače kamčatska borovnica razmjerno dobro podnosi kratkotrajnu sušu. Gnojidba se provodi prema načelima za voćne grmove – u proljeće je korisno dodati kompost ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se veće količine dušika ograničavaju kako bi drvo stiglo dozrijeti prije zime. Površina ispod grmova održava se malčiranom pokošenom travom, lišćem ili sječkom, što smanjuje isparavanje i rast korova. Kamčatska borovnica uglavnom je zdrava, a tek se iznimno pojavljuju lisne uši ili pepelnica. Kad su biljke u dobroj kondiciji, obično je dovoljna blaga, preventivno usmjerena njega. U vrtnoj kompoziciji dobro se uklapa u jestive mješovite nasade, niže slobodne živice te kao soliter u blizini mjesta za odmor, gdje se rani plodovi mogu udobno brati. Budući da je u Sibiru vegetacijsko razdoblje kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.12.2025

Više na:  Upute za uzgoj kamčatske borovnice