Kamčatska borovnica 'Blue Moon' Lonicera kamtschatica 'Blue Moon'

Detaljan opis proizvoda

Kamčatska borovnica 'Blue Moon' - ubraja se među listopadne voćne grmove podrijetlom iz hladnih područja sjeveroistočne Azije i drugih dijelova sjeverne polutke, gdje raste na vlažnijim rubovima borealnih šuma i u šikarama. Sorta 'Blue Moon' oblikuje nizak, gust grm visine i širine približno 0,6–0,9 m sa sivozelenim listovima baršunastog izgleda. U proljeće se na jednogodišnjim izbojima pojavljuju parni cjevasti cvjetovi u nijansama bijele do blijedožute boje, blagog slatkastog mirisa, koji privlače pčele i bumbare. Plodovi dozrijevaju vrlo rano, obično od kraja svibnja do lipnja. Izduženi su, tamnoplavi do plavoljubičasti, prekriveni maškom, okusa koji podsjeća na spoj maline i borovnice. U kuhinji se koriste svježi, u jogurtima, na kolačima, za džemove i za zamrzavanje. Plava boja povezana je s udjelom antocijana, a uobičajeno se navode i vitamin C te drugi polifenoli. Prednost u odnosu na uobičajene vrtne borovnice jest šira tolerancija na reakciju tla i rana berba. Kod kamčatske borovnice općenito se računa sa stranooplodnošću, zato se radi dobrog zametanja plodova uzgajaju barem dvije različite sorte s istim vremenom cvatnje, primjerice zajedno sa sortama 'Blue Velvet' ili 'Blue Pacific'. Sorta je vrlo otporna na mraz.

Uzgoj: Dugotrajno podnosi zimske temperature znatno ispod −30 °C, a cvjetovi kratkotrajno izdržavaju proljetne mrazeve od nekoliko stupnjeva ispod ništice, što omogućuje pouzdan urod i u hladnijim područjima. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje najbolje zameće plodove i gdje se plodovi lijepo oboje. Raste i u laganoj polusjeni, no berba je tada nešto manja. Položaj treba biti zaštićen, ali dobro prozračan, bez dugotrajno prevlažnog tla. Tlo je idealno srednje teško do lakše, ilovasto ili ilovasto-pjeskovito, dobro propusno, s većim udjelom humusa i blago kiselom do neutralnom reakcijom u rasponu pH približno 6–7. Nepogodna su teška, zbijena i trajno prevlažna tla te izrazito kiseli supstrati namijenjeni biljkama vrištine. Biljke se najčešće sade u proljeće ili u jesen, a sadnice u kontejneru mogu se saditi od proljeća do jeseni uz temeljito zalijevanje nakon sadnje. Preporučeni razmak sadnje u vrtu iznosi približno 1–1,5 m između grmova i 2–3 m između redova. U prvim se godinama provodi samo lagana uzgojna i zdravstvena rezidba, pri kojoj se uklanjaju slabi, ukriženi ili oštećeni izboji. Nakon otprilike 6–7 godina započinje postupno pomlađivanje, pri kojem se svake godine pri osnovi izreže dio najstarijih grana, a ostavljaju se mlađi, rodniji izboji. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i u duljim sušnim razdobljima, inače kamčatska borovnica razmjerno dobro podnosi kratkotrajnu sušu. Gnojidba se provodi prema načelima za voćne grmove – u proljeće je poželjno dodati kompost ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se veće količine dušika ograničavaju kako bi drvo stiglo dozrijeti prije zime. Površina ispod grmova održava se malčiranom pokošenom travom, lišćem ili sječkom, čime se smanjuje isparavanje i rast korova. Kamčatska borovnica uglavnom je zdrava, a tek se iznimno pojavljuju lisne uši ili pepelnica. Kad je nasad u dobroj kondiciji, obično je dovoljna blaga, preventivno usmjerena njega. U vrtnoj kompoziciji dolazi do izražaja u jestivim mješovitim nasadima, u nižim slobodnim živicama te kao soliter blizu mjesta za odmor, gdje se rani plodovi mogu udobno brati. Budući da je vegetacijsko razdoblje u Sibiru kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.12.2025

Više na: Upute za uzgoj kamčatske borovnice