Kamčatska borovnica 'Blue Forest' Lonicera kamtschatica 'Blue Forest'

Detaljan opis proizvoda

Kamčatska borovnica 'Blue Forest' - listopadan je grm iz roda Lonicera. Sorta 'Blue Forest' u nekim se katalozima navodi i pod imenom 'Magadan' i opisuje se kao tip kasnije cvatnje i nižeg rasta. U zrelosti oblikuje gust, raširen grm visok približno 1,0–1,5 m i širok 1,2–1,8 m. Listovi su nasuprotni, eliptični i srednje zeleni. Cvjetovi su sitni, krem do žućkastobijeli, rastu u parovima i obično se pojavljuju od travnja do svibnja, dakle nešto kasnije nego kod ranih sorti. Plodovi dozrijevaju uglavnom u lipnju. Bobe su izdužene do valjkaste, tamnoplave s maškom, često duge 3–4 cm, sočnog, slatko-kiselog okusa. Upotreba je svestrana, od svježe konzumacije i pečenja do zamrzavanja, pri kojem plodovi zadržavaju boju. Tamna kožica upućuje na visok udio antocijana i drugih polifenola, a često se navodi i vitamin C. U vrtnoj kompoziciji lijepo se slaže s ribizom, aronijom i rano cvatućim lukovicama koje privlače proljetne oprašivače. Plodovi su prikladni za svježu potrošnju, smoothie, pekmez i zamrzavanje. Sorta je stranooplodna i za obilan urod treba odgovarajućeg oprašivača - dobro je oprašuju druge sorte kamčatske borovnice sličnog vremena cvatnje, primjerice 'Blue Pacific', 'Jugana' ili 'Vostorg'. Budući da je vegetacijsko razdoblje u Sibiru kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Uzgoj:  Dugotrajno podnosi zimske temperature duboko ispod −30 °C, a cvjetovi izdrže kratkotrajne proljetne mrazeve od nekoliko stupnjeva ispod ništice, što omogućuje pouzdan urod i u hladnijim područjima. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje donosi najveći urod i dobro obojene plodove. Raste i u laganoj polusjeni, no berba je tada nešto slabija. Položaj treba biti zaštićen, ali dobro prozračan, bez dugotrajno prevlažnog tla. Idealno je srednje teško do lakše, ilovasto ili ilovasto-pjeskovito tlo, dobro propusno, bogato humusom, blago kisele do neutralne reakcije, pH približno 6–7. Nepogodna su teška, zbijena i trajno prevlažna tla, kao i izrazito kiseli supstrati za biljke vrištine. Biljke se najčešće sade u proljeće ili jesen, a sadnice u kontejneru mogu se saditi od proljeća do jeseni uz temeljito zalijevanje nakon sadnje. Preporučeni razmak sadnje je približno 1–1,5 m između grmova i 2–3 m između redova. U prvim godinama provodi se samo lagana uzgojna i zdravstvena rezidba, pri kojoj se uklanjaju slabi, ukriženi ili oštećeni izboji. Otprilike nakon 6–7 godina započinje postupno pomlađivanje, pri kojem se svake godine pri osnovi izreže dio najstarijih grana, a ostavljaju se mlađi, rodniji izboji. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i u duljim sušnim razdobljima, inače kamčatska borovnica kratku sušu podnosi prilično dobro. Gnojidba slijedi načela za voćne grmove – u proljeće je korisno dodati kompost ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se ograničavaju veće količine dušika kako bi drvo stiglo sazrijeti prije zime. Površina ispod grmova održava se malčiranom pokošenom travom, lišćem ili sječkom, što smanjuje isparavanje i rast korova. Biljka je općenito zdrava, tek se iznimno pojavljuju lisne uši ili pepelnica, a pri dobroj kondiciji nasada obično je dovoljna blaga, preventivna njega. U kompoziciji se ističe u jestivim mješovitim nasadima, nižim slobodnim živicama i kao soliter blizu mjesta za sjedenje, gdje se rani plodovi lako beru. Budući da je vegetacijsko razdoblje u Sibiru kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.12.2025

Više na: Upute za uzgoj kamčatske borovnice