Kalifornijski libocedar 'Aureovariegata' Calocedrus decurrens 'Aureovariegata'

Detaljan opis proizvoda

Kalifornijski libocedar 'Aureovariegata' - rijetka zimzelena četinjača iz porodice čempresovki, podrijetlom sa zapada Sjeverne Amerike, gdje raste u planinskim šumama s dubljim, dobro dreniranim tlima. Kultivar 'Aureovariegata' stariji je vrtni odabir, naveden kao nalaz iz Njemačke oko 1904. godine. Raste sporo do umjereno brzo i razvija uski stožasti do stupasti habitus. Nakon 10 godina obično doseže oko 3–5 m, a u zrelosti u uvjetima kontinentalne Hrvatske u pravilu 6–10 m visine i 2–3 m širine. Grančice su spljoštene u lepeze i nose sjajne tamnozelene ljuske s nepravilnim zlatnožutim mrljama koje se ne ograničavaju samo na mlade prirasti. U svibnju se mogu pojaviti neupadljivi peludni češeri, a ženski češeri su jajoliki, dugi oko 2–3 cm, žućkastosmeđi, a pri dozrijevanju crvenosmeđi. Kora je sivosmeđa do crvenosmeđa, u starosti uzdužno ispucala. Kultivar djeluje kao svijetli naglasak i zimi, a lijepo se slaže s tamnolisnim tisama, lovorvišnjama, mahonijom, rododendronima, paprati i nježnim ukrasnim travama. Prikladan je kao soliter uz ulaz, u veće vrištine i u moderne nasade sa šljunkom, gdje dolazi do izražaja njegov grafički stupasti oblik.

Kalifornijski libocedar - potječe iz zapadnog dijela Sjeverne Amerike. U domovini ima uzak, gotovo stupast oblik i može doseći visinu do 50 m. U drugim područjima poprima više stožasti habitus s visinom oko 18 - 30 m. Kora je u starosti crvenosmeđa i ljušti se u dugim pločama, a jednaku obojenost imaju i grančice. Meke ljuskaste iglice raspoređene su u lepeze i lagano se međusobno preklapaju. Mekane su i svježe zelene. Biljka je jednodomna, ženski i muški cvjetovi rastu na različitim granama. Češeri su maleni, jajoliki i viseći, pri vrhu kukasto savijeni. Idealno solitersko ili parkovno stablo. 

Uzgoj:  Za uzgoj se pokazuje najboljim puno sunce do polusjena i zavjetrina, gdje šare bolje dolaze do izražaja, a grančice manje trpe od zimskog isušivanja. Odgovara humusno do ilovasto-pjeskovito, propusno, umjereno vlažno tlo s preporučenim pH oko 5,5–7,5, a podnosi i vapnenasta tla ako nisu trajno mokra. Dugotrajno prevlaživanje i teške gline povećavaju rizik od fitoftore, pa se preporučuje drenaža, povišena gredica ili dodatak šljunka te malč od kore ili sječke. Sadnja se u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do listopada. Zalijevanje je važno u prve dvije sezone, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi i kratkotrajnu sušu. Gnojidba je umjerena, u proljeće kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače, a krajem ljeta dušik se ograničava radi dozrijevanja tkiva. Rez obično nije potreban, a eventualno skraćivanje provodi se samo lagano u rano proljeće kako bi se sačuvao prirodni stupasti oblik i kako ne bi nastala gola mjesta. Odrasle biljke otporne su na mraz do približno -24 °C, kratkotrajno i niže, a mlade biljke dobro podnose zimsku zaštitu i zaklon od zimskog sunca i vjetra. Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši i grinje, a u sušnim ljetima i posmeđivanje vrhova grančica, dok zdravstveno stanje poboljšavaju stalni malč i ravnomjerna vlaga. Pri sadnji u red kao uski zaklon ostavlja se razmak sadnje od oko 1,2–1,5 m, a za soliter najmanje 2,5–3 m od drugih drvenastih biljaka.

Autor: Nikol | Revizija: 17.2. 2026