Jestiva kolokazija Colocasia esculenta

Detaljan opis proizvoda

Jestiva kolokazija  - tropska zeljasta biljka iz porodice kozlačevki (Araceae), podrijetlom iz jugoistočne Azije i s Indijskog potkontinenta, koja se zbog impozantnih listova često uzgaja kao ukrasna biljka. Ovaj je druga poznata i kao taro ili „slonovo uho“ zbog velikih, srcolikih do strelastih listova koji mogu doseći 90-150 cm duljine i izrastaju iz snažnog gomoljastog podanka. Listovi na dugim peteljkama stvaraju izrazit tropski ugođaj na vrtnoj gredici, terasi ili u posudi i tijekom vegetacije dominiraju cijelim staništem. U uzgoju postoji niz oblika i kultivara koji se razlikuju bojom i strukturom listova. Cvat se kod ukrasnih oblika pojavljuje rijetko i često ostaje neprimjetan jer je naglasak uzgoja na dekorativnom lišću. Kod tradicionalnih kulturnih oblika tara gomolj je bogat škrobom i nakon termičke obrade služi kao hrana, no svi dijelovi biljke sadrže nadražujuće kristale kalcijeva oksalata koji pri dodiru s kožom ili konzumaciji bez obrade mogu izazvati iritaciju.

Uzgoj:  Pri uzgoju u uvjetima kontinentalne Hrvatske treba računati s time da Colocasia esculenta nije otporna na mraz i osjetljivo reagira na temperature niže od približno 10 °C, zato se obično uzgaja kao sezonska jednogodišnja biljka ili u posudama koje se za zimu premještaju u zimske vrtove ili interijer. Biljke se sade nakon posljednjih proljetnih mrazeva na položaj s dovoljno svjetla, idealno na sunce do polusjene, gdje tlo ostaje vlažno i bogato humusom. Supstrat treba biti dobro propustan, ali s dobrom sposobnošću zadržavanja vode kako bi zadovoljio potrebe tropske vrste. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan. Tijekom vegetacije preporučuje se redovito zalijevanje i redovita gnojidba s višim udjelom hranjiva, koja potiče snažan rast listova. Pri uzgoju u posudama preporučuje se nakon ukorjenjivanja prihranjivati uravnoteženim gnojivom tijekom cijele sezone. U toplim danima kolokazija može doseći 90-150 cm visine i sličnu širinu pa biljkama treba ostaviti dovoljno prostora da u potpunosti razviju dekorativni učinak lišća. U jesen, kada temperature padnu ispod sigurne granice od približno 10 °C, vegetacija završava i nadzemni dijelovi mogu potpuno odumrijeti. Gomolji se nakon vađenja iz zemlje mogu čuvati do proljeća na prozračnom, suhom mjestu ili prezimiti na svijetlom, toplom mjestu uz minimalno zalijevanje. Pri uzgoju u interijeru preporučuje se održavati višu vlažnost zraka i primjerenu temperaturu kako bi listovi zadržali dekorativan habitus. Među češće probleme ubraja se prevlaživanje, koje dovodi do truljenja podanaka, te štetnici poput crvenog pauka ili lisnih uši, što se sprječava dobrom njegom i kontrolom vlage.

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastih biljaka

Autor: Jana | Revizija: 13.1. 2026