Japanski javor 'Dissectum Viridis' Acer palmatum 'Dissectum Viridis'

Detaljan opis proizvoda

Japanski javor 'Dissectum Viridis' - klasični zelenolisni kultivar japanskog javora, podrijetlom iz Japana i Koreje, gdje raste u podrastu svijetlih šuma. Skupina Dissectum obuhvaća kultivare duboko urezanih, fino razdijeljenih listova i povijenog habitusa. 'Dissectum Viridis' ubraja se među tradicionalne selekcije koje se uzgajaju još od 19. stoljeća. Razvija nisko deblo i široko raširenu, kišobranastu krošnju s elegantno povijenim granama. U našim uvjetima obično doseže visinu od 1–1,5 m i širinu od 1,5–2,5 m. Listovi su 5–7-režnjasti, duboko razdijeljeni, nježne strukture, svijetlo do svježe zeleni tijekom proljeća i ljeta. U jesen se boje u zlatnožute do narančaste tonove, ovisno o položaju i vremenskim prilikama. Cvjetovi su sitni, purpurni i pojavljuju se od travnja do svibnja, no ukrasna vrijednost leži prije svega u lišću i habitusu. Kultivar se ističe kao soliter u manjim vrtovima, u kompozicijama japanskog stila, uz vodene elemente ili u kombinaciji s rododendronima i paprati.

Japanski javor - osnovna vrsta dlanastog javora koja se rado sadi zbog jedinstveno oblikovanih i intenzivno obojenih listova. Njihova čar dolazi do izražaja već u proljeće i traje sve do opadanja lišća. U našim je uvjetima rast javora sporiji, doseže visinu od 3-4 m uz sličnu širinu te tako oblikuje široko raširene grmove ili niža stabla. Listovi su glavni ukras ovih stabala i grmova. Pojavljuju se u obilju i karakteristično su oštro urezani. Vrlo su atraktivni tijekom cijele sezone. Boje su ipak najraznolikije u jesen, kada se listovi boje u mješavinu nijansi žute, blistavo narančaste, purpurne i crvene. Dovoljno svijetao položaj osigurava najintenzivnije tonove. U svijetu danas postoji mnogo različitih kultivara koji se razlikuju bojom, rastom ili oblikom listova, no sigurno je da će svaki odabrani kultivar postati omiljen i upečatljiv element vrta. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva u polusjeni, gdje ima dovoljno svjetla za obojenost, a nije izložen cjelodnevnom jakom suncu koje može uzrokovati ožegotine na listovima. Jutarnje sunce i popodnevna sjena idealna su kombinacija. Zahtijeva vlažno, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno, pH 5,5–6,8. Teške gline ili trajno vlažna mjesta ne odgovaraju mu jer mogu dovesti do truljenja korijena. Malčiranje slojem borove kore, sječke ili lisnog humusa pomaže održati stabilnu vlažnost i ujedno potiče kiselost tla. Zalijevanje treba biti redovito, osobito tijekom vrućeg ljeta i kod mladih biljaka, ali bez prevlaživanja. Javor je osjetljiv na izmjenu suše i naknadnog prekomjernog zalijevanja, zato je najbolje tlo održavati stalno blago vlažnim. Gnojidba se provodi umjereno u proljeće, najbolje kompostom ili blagim gnojivom za acidofilne biljke. Jaka mineralna gnojiva ili visoke doze dušika mogu oštetiti korijenje i narušiti prirodnu obojenost listova. Podnosi mrazeve do oko –20 °C, no mlade biljke trebaju zaštitu od zimskog vjetra i naglih temperaturnih oscilacija. Deblo i grane mogu stradati od zimskih ožegotina od sunca, pa se preporučuje zimsko zasjenjivanje jutom ili sadnja na zaštićeno mjesto. Rez je minimalan - provodi se uglavnom u proljeće ili rano ljeti uklanjanjem oštećenih ili suhih grana. Zbog prirodno elegantnog, povijenog oblika oblikovanje rezom obično nije potrebno.

Autor: Lucie Š. | Revizija: 12.2.2026