Japanski jaglac 'Miller's Crimson' - Primula japonica 'Miller's Crimson' Primula japonica 'Miller's Crimson'

Detaljan opis proizvoda

Japanski jaglac 'Miller's Crimson' - busenasta trajnica s vlažnijih planinskih šuma i obala potoka istočne Azije. U uzgoju je poznata kao „japanski jaglac“ i ubraja se među katne, takozvane candelabra jaglace. Kultivar 'Miller's Crimson' ističe se zasićeno karminskom bojom i tipičnim rasporedom cvjetova u pršljenovima, često u 4–6 katova jedan iznad drugoga. U vrijeme cvatnje obično doseže 40–60 cm. Lisna rozeta ima oko 15–20 cm, a busen se postupno širi na 30–45 cm. Listovi su zeleni, naborani i meko kožasti. Nakon sezone biljka se uglavnom povlači, a u proljeće pouzdano ponovno tjera. Cvjetovi se otvaraju postupno, ovisno o temperaturi, od svibnja do lipnja, ponekad sve do srpnja. Ljevkasti su, sa svjetlijim okom, a na vlažnim staništima rado ih posjećuju rani oprašivači. Biljka se ističe u skupinama uz jezerce, u polusjenovitim dijelovima vrta, u kišnom vrtu te u većim posudama, gdje se katni cvat uzdiže iznad ruba. U kompoziciji se dobro pokazuje susjedstvo paprati, hosta, brunera, heuhera, drugih jaglaca nježnijih tonova i proljetnog lukovičastog cvijeća.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na sunčanom položaju s jutarnjim ili kasnim suncem, odnosno u polusjeni, osobito u toplijim krajevima kontinentalne Hrvatske. Odgovara joj zavjetrina uz dobro strujanje zraka, kako bi se listovi nakon kiše brzo osušili. Najbolje se pokazuje humusno, ali izrazito propusno tlo sa šljunkom ili krupnim pijeskom i pH vrijednošću oko 6,5–7,8, često s udjelom vapnenca. Zalijevanje treba biti redovito u razdoblju ukorjenjivanja i tijekom sušnih razdoblja, no voda ne smije stajati uz korijenov vrat. Biljke se sade od ožujka do listopada, a pri ljetnoj sadnji važna je stalna vlažnost bez prevlaživanja. Razmak sadnje iznosi 20–25 cm, što odgovara otprilike 12–15 biljaka po m². Gnojidba je umjerena, uglavnom u proljeće, kako bi rozete ostale kompaktne. Nakon cvatnje uklanjaju se ocvale stabljike i stari listovi. U posudama se koristi mineralniji supstrat sa slojem drenaže, a povremeno presađivanje ili dijeljenje busena provodi se nakon cvatnje svake 3–4 godine. Najčešći je problem zimsko prevlaživanje i trulež korijenova vrata, pa pomažu povišen položaj, malč od šljunka i, kod posuda, zimski smještaj ispod strehe. Razvijene biljke otporne su na mraz do otprilike -34 °C, a mlade sadnice može zaštititi lagana zimska zaštita od izmjene mraza i odmrzavanja. Od štetnika se mogu pojaviti puževi, lisne uši ili pipe, a pri dugotrajnoj vlazi i pepelnica. Ljeti, pri višim temperaturama, biljci odgovara polusjena i ravnomjerna, umjerena vlaga. Kod posuda je prednost mogućnost premještanja pod krov zimi, kada višak kiše najviše šteti.

Autor: Nikol | Revizija: 7.1. 2026