Japanski drijen var. chinensis Cornus kousa var. chinensis

Detaljan opis proizvoda

Japanski drijen var. chinensis - listopadan grm podrijetlom iz istočne Azije, gdje raste u podgorskim šumama i na svijetlim rubovima sastojina. U vrtovima umjerenog pojasa uzgaja se kao ukrasni grm ili manje stablo, obično visoko 4–6 m i slične širine, s raširenom, stepenastom krošnjom. Grane se prirodno slažu jedna iznad druge pa biljka ostavlja dojam nježne slojevitosti. Listovi su jajoliki, zasićeno zeleni, blago povijenih rubova, a u jesen prelaze u žute, narančaste, crvene do purpurne tonove. Cvjetovi se pojavljuju u svibnju i lipnju – sam cvat je sitan i kuglast, ali ga okružuju četiri velika krem bijela pricvjetna lista široka nekoliko centimetara, koja tvore karakterističan zvjezdasti oblik. Krajem ljeta i u jesen dozrijevaju kuglasti ružičasti do crveni plodovi promjera približno 2–3 cm, smješteni na dugim peteljkama. Meso ploda je mekano, slatko i blago egzotičnog okusa, dok je kožica čvršća pa se često uklanja. Plodovi se jedu svježi ili se prerađuju u džemove i domaće likere, a ujedno su izvor hrane za ptice. Japanski drijen prikladan je za prirodno oblikovane vrtove, gdje se ističe u kombinaciji s japanskim javorima, rododendronima, hudikama te trajnicama i papratima koje podnose sjenu. Kao soliter na travnjaku stvara snažan naglasak i često zamjenjuje zahtjevnije kultivare magnolija.

Japanski drijen potječe iz istočne Azije, točnije iz Japana, Koreje i Kine. Doseže visinu od oko 5 do 8 metara i sličnu širinu te oblikuje elegantnu, zaobljenu krošnju. Riječ je o razmjerno bujnim grmovima ili manjim stablima s vodoravno do uspravno postavljenim granama koje tvore odvojene katove. Listovi su ovalni, svijetlozeleni i izražene teksture. U jesen se boje vatreno crveno. Cvjetovi se pojavljuju kasnije nego kod drugih drijenova, obično krajem proljeća ili početkom ljeta, i cvatu nekoliko tjedana. Krem bijeli do svijetloružičasti cvjetovi stvaraju efektne plohe – katove. Plodovi su male, okrugle bobe, obično narančaste do crvene boje, koje dozrijevaju u jesen. Izgledom snažno podsjećaju na lijepu zrelu jagodu. Jestivi su i slatki. Svojom prisutnošću unosi u svaki prostor ljupkost, čar proljetnih cvjetova i jesenskih boja, što mu osigurava divljenje i zanimanje svih koji cijene tu nezaboravnu paletu prirodnih ljepota.

Uzgoj: Za uzgoj japanskog drijena pokazao se najboljim zaštićen, topliji položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, gdje se cvatovi lijepo oboje, a drvo dobro dozrijeva. Najprikladnije je dublje, humusno, dobro propusno tlo s dovoljno organske tvari i blago kiselom reakcijom, obično u rasponu pH 5–6,5. Tlo treba ostati ravnomjerno vlažno, ali ne i prevlažno, pa pomažu drenaža i sloj malča koji smanjuje isušivanje korijena i zimsko promrzavanje gornjeg sloja tla. Biljke u kontejneru najčešće se sade od ožujka do svibnja i od rujna do listopada, a pri sadnji solitera ostavlja se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m od ostalih većih grmova. U prvim godinama nakon sadnje biljci godi redovito zalijevanje tijekom dulje suše i lagana proljetna gnojidba gnojivom za acidofilne drvenaste biljke. Rez obično nije nužan, najčešće je dovoljno u proljeće ukloniti promrzle ili prekrižene grane i zadržati prirodan oblik krošnje. Japanski drijen općenito je otporan na gljivične bolesti, osobito na antraknozu drijenova, i pokazuje dobru otpornost na verticilijsko venuće, stoga se preporučuje izbjegavati prevlaživanje i teška, zbijena tla. Otpornost na mraz biljke Cornus kousa var. chinensis odgovara temperaturama do približno −29 °C, odrasle biljke u većini područja kontinentalne Hrvatske potpuno su otporne na mraz, no mlade biljke u prvim zimama dobro podnose laganu zaštitu korijenske zone malčem ili granama četinjača.

Autor: Nikol | Revizija: 11.12.2025