Japanski drijen 'Wolf Eyes' Cornus kousa 'Wolf Eyes'

Detaljan opis proizvoda

Japanski drijen 'Wolf Eyes' - potječe s rubova šuma i obronaka istočne Azije, gdje raste u humusnim, blago kiselim tlima. 'Wolf Eyes' je šareni kultivar nastao kao mutacija grane u SAD-u na farmi Manor View Farm u Marylandu, selekcioniran 1988. i registriran 1993. godine. Habitus je uspravan do široko ljevkast, a grane se s godinama slažu u vodoravne etaže. Rast je spor do umjeren, a u našim uvjetima biljka obično doseže 3–4 m visine i 2,5–4 m širine. Listovi su usko jajasti, sivozeleni s upadljivo valovitim krem bijelim rubom koji zadržava kontrast i u polusjeni. Krajem svibnja do lipnja pojavljuju se neupadljivi zelenkasti cvjetovi koje okružuju četiri pricvjetna lista promjera otprilike 7–9 cm, krem bijele boje i na rubovima često blago ružičasti. Nakon cvatnje, od kraja kolovoza do listopada, dozrijevaju crveni zbirni plodovi blago slatkog okusa i egzotične arome. Jesenska boja lišća prelazi u ružičastu do crvenu, a nakon opadanja lišća ističe se mozaično pjegava kora starijih grana. Kultivar se koristi kao soliter, u rahlim skupinama s rododendronima, pierisima i japanskim javorima te kao svijetli naglasak ispred tamnih četinjača. U vrijeme cvatnje privlači oprašivače, osobito pčele i muhe cvjetarke, a plodove rado traže ptice.

Japanski drijen potječe iz istočne Azije, točnije iz Japana, Koreje i Kine. Doseže visinu od oko 5 do 8 metara i sličnu širinu te oblikuje elegantnu, zaobljenu krošnju. Riječ je o razmjerno bujnim grmovima ili manjim stablima s vodoravno do uspravno postavljenim granama koje tvore odvojene etaže. Listovi su ovalni, svijetlozeleni, izražene teksture, a u jesen se boje vatrenocrveno. Cvjetovi se pojavljuju kasnije nego kod drugih drijenova, obično krajem proljeća ili početkom ljeta, i cvatu nekoliko tjedana. Krem bijeli do svijetloružičasti cvjetovi stvaraju dojmljive plohe – etaže. Plodovi su male okrugle bobe, obično narančaste do crvene boje, koje dozrijevaju u jesen. Izgledom snažno podsjećaju na lijepu zrelu jagodu. Jestivi su i slatki. Svojom prisutnošću unosi u svaki prostor ljepotu, čar proljetnih cvjetova i jesenskih boja, što mu jamči divljenje i zanimanje svih koji cijene tu nezaboravnu paletu prirodnih ljepota.

Uzgoj: Za uzgoj japanskog drijena pokazao se najboljim zaštićen, topliji položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, gdje se cvatovi dobro oboje, a drvo dozrije. Najprikladnije je dublje, humusno, dobro propusno tlo s dovoljno organske tvari i blago kiselom reakcijom, obično u rasponu pH 5–6,5. Tlo treba ostati ujednačeno vlažno, ali ne i prevlažno, pa pomažu drenaža i sloj malča koji ograničava isušivanje korijena i zimsko promrzavanje gornjeg sloja tla. Biljke u kontejneru najčešće se sade od ožujka do svibnja te od rujna do listopada, a pri sadnji solitera ostavlja se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m od drugih većih grmova. U prvim godinama nakon sadnje biljci koristi redovito zalijevanje tijekom duže suše i lagana proljetna gnojidba gnojivom za acidofilne drvenaste biljke. Rez nije nužan, obično je dovoljno u proljeće ukloniti promrzle ili prekrižene grane i zadržati prirodan oblik krošnje. Japanski drijen općenito je otporan na gljivične bolesti, osobito na antraknozu drijena, i pokazuje dobru otpornost na verticilijsko venuće, stoga se preporučuje izbjegavati prevlaživanje te teška, zbijena tla. Otpornost kultivara na mraz odgovara približno temperaturama do −29 °C, odrasle biljke u većini područja kontinentalne Hrvatske potpuno su otporne na mraz, a mlade sadnice u prvim zimama dobro podnose lagano prekrivanje korijenskog prostora malčem ili granama četinjača.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.02. 2026