Japanski drijen 'Venus' Cornus kousa × nuttallii 'Venus'

Detaljan opis proizvoda

Japanski drijen 'Venus' - još jedan od omiljenih japanskih drijenova. Riječ je o križancu vrste Cornus kousa iz istočne Azije i vrste Cornus nuttallii sa zapada Sjeverne Amerike. Hibrid je nastao u SAD-u na Sveučilištu Rutgers kao selekcija KN30-8 i patentiran je pod oznakom PP16,309. Raste kao manje stablo s katno vođenim granama i široko zasvođenom krošnjom, u našim uvjetima najčešće 4–6 m u visinu i širinu, s godišnjim prirastom od otprilike 20–40 cm, ovisno o vlazi i tlu. U svibnju i lipnju, obično nakon listanja, razvija sitne zelenkaste cvjetove okružene s četiri velika pricvjetna lista krem bijele boje, često promjera 12–18 cm, koji se zadržavaju nekoliko tjedana i ranim oprašivačima pružaju pelud i nektar. Listovi su jajoliki, ljeti tamnozeleni, a u jesen se boje narančasto, grimizno do purpurno. Krajem ljeta mogu se razviti crvenonarančasti skupni plodovi koje rado traže ptice, a mozaična kora ostaje dekorativna i nakon opadanja lišća. Zreli skupni plodovi slatkog su okusa i koriste se prije kao kratka sezonska zanimljivost nego kao uobičajeno voće. U usporedbi s vrstom Cornus nuttallii, 'Venus' je u europskoj klimi obično pouzdaniji i bolje podnosi vlažnije zime. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao soliter uz terasu, u ulaznom dijelu vrta i na rubu svijetlog podrasta s paprati, hostama, rododendronima, hamamelisom i tamnim četinjačama.

Japanski drijen potječe iz istočne Azije, točnije iz Japana, Koreje i Kine. Doseže visinu od oko 5 do 8 metara i sličnu širinu te oblikuje elegantnu, zaobljenu krošnju. Riječ je o razmjerno bujnim grmovima ili manjim stablima s vodoravno do uspravno postavljenim granama koje tvore odvojene katove. Listovi su ovalni, svijetlozeleni, izražene teksture, a u jesen poprimaju vatrenocrvenu boju. Cvjetovi se pojavljuju kasnije nego kod drugih drijenova, obično krajem proljeća ili početkom ljeta, i cvatu nekoliko tjedana. Krem bijeli do svijetloružičasti cvjetovi stvaraju efektne plohe - katove. Plodovi su male okrugle bobe, uglavnom narančaste do crvene boje, koje dozrijevaju u jesen. Izgledom snažno podsjećaju na lijepu zrelu jagodu. Jestivi su i slatki. Svojom prisutnošću unosi u svaki prostor dražest, čar proljetnih cvjetova i jesenskih boja, zbog čega izaziva divljenje i zanimanje svih koji cijene nezaboravnu paletu prirodnih ljepota.

Uzgoj: Za uzgoj japanskog drijena pokazao se najboljim zaštićen, topliji položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, gdje se cvat dobro oboji, a drvo dozrije. Najprikladnije je dublje, humusno, dobro propusno tlo s dovoljno organske tvari i blago kiselom reakcijom, obično u rasponu pH 5–6,5. Tlo treba ostati ravnomjerno vlažno, ali ne i prevlažno, pa pomažu drenaža i sloj malča, koji ograničava isušivanje korijena i zimsko promrzavanje gornjeg sloja tla. Biljke u kontejneru sade se najčešće od ožujka do svibnja te od rujna do listopada, a pri sadnji solitera ostavlja se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m od ostalih većih grmova. U prvim godinama nakon sadnje biljci godi redovito zalijevanje tijekom dužih sušnih razdoblja i lagana proljetna gnojidba gnojivom za acidofilne drvenaste biljke. Rez obično nije nužan, u pravilu je dovoljno u proljeće ukloniti promrzle ili prekrižene grane i sačuvati prirodan oblik krošnje. Japanski drijen općenito je otporan na gljivične bolesti, osobito na antraknozu drijena, i pokazuje dobru otpornost na verticilijsko venuće, no ipak se preporučuje izbjegavati prevlaživanje i teška, zbijena tla. Otpornost na mraz kultivara 'Venus' odgovara temperaturama do približno −29 °C, odrasle biljke potpuno su otporne na mraz u većini područja kontinentalne Hrvatske, a mlade biljke u prvim zimama dobro podnose laganu zaštitu zone korijena malčem ili granama četinjača.

Autor: Nikol | Revizija: 30.12.2025