Japanski drijen 'Sternenhimmel' Cornus kousa 'Sternenhimmel'

Detaljan opis proizvoda

Japanski drijen 'Sternenhimmel' - kompaktniji kultivar, naveden kao njemačka selekcija nastala iz sijanaca omiljenog kultivara 'Venus'. U mlađoj dobi oblikuje gušći, grmoliki habitus i nakon 10 godina doseže približno 1,5 m, a u zrelosti obično oko 2 m, uz najveću širinu od oko 1–1,5 m, pa je prikladan i za manje vrtove ili predvrtove. U svibnju i lipnju nosi upadljive krem-bijele pricvjetne listove koji stvaraju dojam nježnog „zvjezdanog“ vela. Promjer pricvjetnih listova kreće se otprilike od 10 do 12 cm, dok su pravi cvjetovi sitni i skriveni u središtu cvata. Nakon cvatnje mogu se razviti crveni skupni plodovi koji na biljci djeluju ukrasno od kraja ljeta. Listovi su tijekom sezone zeleni, a u jesen se boje u žute do crvene tonove. Kultivar se ističe kao soliterni naglasak na travnjaku, na rubu skupina grmova te u kombinaciji s rododendronima, vrijeskom, papratima ili japanskim javorima, uz koje dolazi do izražaja nježna boja pricvjetnih listova.

Japanski drijen potječe iz istočne Azije, točnije iz Japana, Koreje i Kine. Doseže visinu od oko 5 do 8 metara i sličnu širinu te oblikuje elegantnu, zaobljenu krošnju. Riječ je o razmjerno bujnim grmovima ili manjim stablima s vodoravno do uspravno postavljenim granama koje tvore odvojene katove. Listovi su ovalni, svijetlozeleni i izražene teksture. U jesen se boje vatrenocrveno. Cvjetovi se pojavljuju kasnije nego kod drugih drijenova, obično krajem proljeća ili početkom ljeta, i cvatu nekoliko tjedana. Krem-bijeli su do svijetloružičasti i stvaraju efektne plohe - katove. Plodovi su sitne, okrugle bobe, uglavnom narančaste do crvene boje, a dozrijevaju u jesen. Izgledom izrazito podsjećaju na lijepu zrelu jagodu. Jestivi su i slatki. Svojom prisutnošću unosi u svaki prostor ljupkost, čar proljetnih cvjetova i jesenskih boja, zbog čega izaziva divljenje i zanimanje onih koji cijene tu nezaboravnu paletu prirodnih ljepota.

Uzgoj: U uzgoju japanskog drijena pokazao se najboljim zaštićen, topliji položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, gdje se cvat dobro oboji, a drvo dozrije. Najprikladnije je dublje, humusno, dobro propusno tlo s dovoljno organske tvari i blago kiselom reakcijom, obično u rasponu pH 5–6,5. Tlo treba ostati ravnomjerno vlažno, ali ne i prevlažno, pa pomažu drenaža i sloj malča koji ograničava isušivanje korijena i zimsko promrzavanje gornjeg sloja tla. Biljke u kontejneru najčešće se sade od ožujka do svibnja te od rujna do listopada, a pri sadnji solitera ostavlja se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m od drugih većih grmova. U prvim godinama nakon sadnje godi redovito zalijevanje tijekom duže suše i lagana proljetna gnojidba gnojivom za acidofilne drvenaste biljke. Rez obično nije nužan, u pravilu je dovoljno u proljeće ukloniti promrzle ili prekrižene grane i zadržati prirodan oblik krošnje. Japanski drijen općenito je otporan na gljivične bolesti, osobito na antraknozu drijena, i pokazuje dobru otpornost na verticilijsko venuće, a ipak se preporučuje izbjegavati prevlaživanje te teška, zbijena tla. Otpornost kultivara na mraz odgovara temperaturama do približno −29 °C, odrasle biljke u većini područja kontinentalne Hrvatske potpuno su otporne na mraz, dok mladim biljkama u prvim zimama godi lagana zaštita korijenske zone malčem ili granama četinjača.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.02. 2026