Japanski drijen 'Soleil Rouge' Cornus kousa 'Soleil Rouge'

Detaljan opis proizvoda

Japanski drijen 'Soleil Rouge' - moderan kultivar podrijetlom iz Francuske (uzgajivači Alexis i Liliane Duigou, zaštita sorte u EU). Raste kao uspravan, kasnije široko raširen višedebleni grm ili manje stablo, obično 4–6 m visine i 2,5–3 m širine. Najveći su mu ukras pricvjetni listovi koji u svibnju i lipnju uokviruju sitne cvjetove skupljene u glavice. Na početku su krem bijeli, brzo prelaze u lososovo ružičastu, a tijekom cvatnje poprimaju zasićenu ružičastu do crvenu boju. Promjer pricvjetnih listova iznosi oko 10–12 cm, a na biljci često nastaje upečatljiv prijelaz boja. Nakon cvatnje razvijaju se kuglasti crveni zbirni plodovi nalik malim malinama, koji od kraja ljeta do jeseni unose boju u vrt i u vrtnoj se praksi koriste ponajprije kao ukras. Lišće je ljeti tamnozeleno, ujesen se boji u crvene i purpurne tonove, a zanimljiva je i kora starijih biljaka koja se ljušti. Kultivar se ističe kao soliter, uz ulaz u kuću te u slobodnijim kompozicijama s rododendronima, japanskim javorima, hamamelisom ili zimzelenim lovorvišnjama, gdje dolazi do izražaja kontrast nježnih pricvjetnih listova i čvrste strukture drvenaste biljke.

Japanski drijen potječe iz istočne Azije, točnije iz Japana, Koreje i Kine. Doseže visinu od oko 5 do 8 metara i sličnu širinu te oblikuje elegantnu, zaobljenu krošnju. Riječ je o razmjerno bujnim grmovima ili manjim stablima s vodoravno do uspravno postavljenim granama koje tvore odvojene katove. Listovi su ovalni, svijetlozeleni, izražene teksture. Ujesen se boje u vatrenocrvenu boju. Cvjetovi se pojavljuju kasnije nego kod drugih drijenova, obično krajem proljeća ili početkom ljeta, i cvatu nekoliko tjedana. Krem bijeli do svijetloružičasti cvjetovi stvaraju upečatljive plohe - katove. Plodovi su male, okrugle bobe, uglavnom narančaste do crvene boje, koje dozrijevaju ujesen. Izgledom snažno podsjećaju na lijepu zrelu jagodu. Jestivi su i slatki. Svojom prisutnošću unosi u svaki prostor ljupkost, čar proljetnih cvjetova i jesenskih boja, što mu jamči divljenje i zanimanje svih koji cijene tu nezaboravnu paletu prirodnih ljepota.

Uzgoj: Pri uzgoju japanskog drijena pokazao se najboljim zaštićen, topliji položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, gdje se cvat dobro oboji, a drvo sazrije. Najprikladnije je dublje, humusno, dobro propusno tlo s dovoljno organske tvari i blago kiselom reakcijom, obično u rasponu pH 5–6,5. Tlo treba ostati ravnomjerno vlažno, ali ne i prevlažno, pa pomažu drenaža i sloj malča koji smanjuje isušivanje korijena i zimsko promrzavanje površinskog sloja tla. Biljke u kontejneru najčešće se sade od ožujka do svibnja te od rujna do listopada, a pri sadnji solitera ostavlja se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m od ostalih većih grmova. U prvim godinama nakon sadnje pogoduje redovito zalijevanje tijekom duže suše i lagana proljetna gnojidba gnojivom za acidofilne drvenaste biljke. Rez obično nije nužan, najčešće je dovoljno u proljeće ukloniti promrzle ili prekrižene grane i sačuvati prirodan oblik krošnje. Japanski drijen općenito je otporan na gljivične bolesti, osobito na antraknozu drijena, i pokazuje dobru otpornost na verticilijsko venuće, pa se preporučuje izbjegavati prevlaživanje i teška, zbijena tla. Otpornost kultivara na mraz odgovara otprilike temperaturama do −29 °C, odrasle biljke u uvjetima većine područja kontinentalne Hrvatske potpuno su otporne na mraz, dok mladim biljkama u prvim zimama godi lagana zaštita korijenske zone malčem ili granama četinjača.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.02. 2026