Japanski drijen 'Scarlet Fire' Cornus kousa 'Scarlet Fire'

Detaljan opis proizvoda

Japanski drijen 'Scarlet Fire' - američki kultivar japanskog drijena uzgojen u okviru dugogodišnjeg programa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyju. Prema patentu nastao je slobodnim oprašivanjem ružičastocvjetnog sijanca poteklog od kultivara 'Satomi' i 'Benifuji'. Cilj oplemenjivanja bio je dobiti drijen krupnih brakteja stabilno tamnoružičaste boje i dobre otpornosti u klimi sličnoj onoj u New Jerseyju. Kultivar tvori manje stablo ili višedebleni grm mirnog, pravilnog rasta, u europskim uvjetima najčešće visok oko 3–4 m i širok približno 2–3 m. Sama vrsta potječe iz Japana, Koreje i Kine. Listovi su jajoliki, srednje do tamnozeleni, a u jesen se boje u crvene, purpurne do grimizne tonove. Od kraja svibnja do lipnja pojavljuju se sitni cvjetovi okruženi upadljivim velikim braktejama žarko ružičaste do fuksija ružičaste boje. Nakon cvatnje slijede kuglasti crveni plodovi nalik manjim malinama, koji su jestivi i dekorativni. Starije primjerke dodatno krasi kora koja se nježno ljušti. Kultivar dolazi do izražaja kao soliter, u reprezentativnom dijelu vrta, uz terasu te u kombinaciji s azalejama, pierisima, hortenzijama, papratima ili ukrasnim travama nježnije teksture.

Japanski drijen potječe iz istočne Azije, točnije iz Japana, Koreje i Kine. Doseže visinu od oko 5 do 8 metara i sličnu širinu te tvori elegantnu, zaobljenu krošnju. Riječ je o razmjerno bujnim grmovima ili manjim stablima s vodoravno do uspravno postavljenim granama koje tvore odvojene etaže. Listovi su ovalni, svijetlozeleni i izrazite teksture, a u jesen poprimaju vatrenocrvenu boju. Cvjetovi se pojavljuju kasnije nego kod drugih drijenova, obično krajem proljeća ili početkom ljeta, i cvjetaju nekoliko tjedana. Kremasto bijeli do svijetloružičasti cvjetovi stvaraju upečatljive plohe, prave etaže cvata. Plodovi su male, okrugle bobe, obično narančaste do crvene boje, koje dozrijevaju u jesen. Izgledom snažno podsjećaju na lijepu zrelu jagodu. Jestivi su i slatki. Svojom prisutnošću svakom prostoru donosi ljupkost, čar proljetnih cvjetova i jesenskih boja, zbog čega izaziva divljenje i zanimanje svih koji cijene tu nezaboravnu paletu prirodnih ljepota.

Uzgoj: Za uzgoj japanskog drijena pokazao se najboljim zaštićen, topliji položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, gdje se cvat dobro oboji, a drvo dozrije. Najprikladnije je dublje, humusno, dobro propusno tlo s dovoljno organske tvari i blago kiselom reakcijom, obično u rasponu pH 5–6,5. Tlo treba ostati ravnomjerno vlažno, ali ne i prevlažno, pa pomažu drenaža i sloj malča koji smanjuje isušivanje korijena i zimsko promrzavanje gornjeg sloja tla. Biljke u kontejneru najčešće se sade od ožujka do svibnja te od rujna do listopada, a pri soliternoj sadnji ostavlja se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m do drugih većih grmova. U prvim godinama nakon sadnje biljci odgovara redovito zalijevanje tijekom duže suše i lagana proljetna gnojidba gnojivom za acidofilne drvenaste biljke. Rez obično nije nužan, najčešće je dovoljno u proljeće ukloniti promrzle ili prekrižene grane i zadržati prirodan oblik krošnje. Japanski drijen općenito je otporan na gljivične bolesti, osobito na antraknozu drijenova, i pokazuje dobru otpornost na verticilijsko venuće, ipak se preporučuje izbjegavati prevlaživanje i teška, zbijena tla. Otpornost kultivara na mraz odgovara temperaturama do približno −29 °C, odrasle biljke u većini područja kontinentalne Hrvatske potpuno su otporne na mraz, no mlade biljke u prvim zimama dobro podnose laganu zaštitu korijenske zone malčem ili granama četinjača.

Autor: Nikol | Revizija: 22.4. 2026