Japanski drijen 'Copacabana' Cornus kousa 'Copacabana'

Detaljan opis proizvoda

Japanski drijen 'Copacabana' - listopadan kultivar japanskog drijena, nastao kao novija selekcija cijenjena zbog kompaktnijeg rasta i bogate cvatnje. U usporedbi s bujnijim kultivarima ostaje manji i gušći, pa se dobro uklapa u manje vrtove, predvrtove i veće posude. U zrelosti doseže otprilike 2,5–3 m visine i oko 2 m širine, obično kao gust grm ili manje višedebleno stablo. Listovi su jajoliki, srednje zeleni, blago valoviti, a u jesen prelaze u karminske do purpurnocrvene tonove. U svibnju i lipnju pojavljuju se neupadljivi pravi cvjetovi okruženi s četiri upadljiva pricvjetna lista, koji su u početku bijeli, a kasnije dobivaju ružičasti rub ili nježan ružičasti dašak. Ta promjenjivost daje biljci mekan, elegantan izraz. Nakon cvatnje na starijim i dobro oprašenim biljkama razvijaju se crveni, kuglasti do jagodoliki plodovi skupnog tipa koji dozrijevaju krajem ljeta. Jestivi su, no njihova je ukrasna vrijednost obično veća od kulinarske upotrebe. Kultivar je prikladan kao soliter, u mješovite skupine grmova, uz terase te u kombinacije s rododendronima, hortenzijama, japanskim javorima ili paprati. U vrijeme cvatnje djeluje lagano i svečano, a u jesen donosi novi sloj boje zahvaljujući plodovima i lišću.

Japanski drijen potječe iz istočne Azije, točnije iz Japana, Koreje i Kine. Doseže visinu od oko 5 do 8 metara i sličnu širinu te oblikuje elegantnu, zaobljenu krošnju. Riječ je o razmjerno bujnim grmovima ili manjim stablima s vodoravno do uspravno postavljenim granama koje tvore odvojene etaže. Listovi su ovalni, svijetlozeleni, izražene teksture. U jesen se boje u vatrenocrvenu boju. Cvjetovi se pojavljuju kasnije nego kod drugih drijenova, obično krajem proljeća ili početkom ljeta, i cvatu nekoliko tjedana. Kremastobijeli su do svijetloružičasti i stvaraju efektne plohe - etaže. Plodovi su male, okrugle bobe, uglavnom narančaste do crvene boje, koje dozrijevaju u jesen. Izgledom izrazito podsjećaju na lijepu zrelu jagodu. Jestivi su i slatki. Svojom prisutnošću unosi u svaki prostor dražest, čar proljetnih cvjetova i jesenskih boja, što mu jamči divljenje i zanimanje svih koji cijene tu nezaboravnu paletu prirodnih ljepota.

Uzgoj: U uzgoju japanskog drijena pokazao se najboljim zaštićen, topliji položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, gdje se cvatovi lijepo oboje, a drvo dobro dozrije. Najprikladnije je dublje, humusno, dobro propusno tlo s dovoljno organske tvari i blago kiselom reakcijom, obično u rasponu pH 5–6,5. Tlo treba ostati jednoliko vlažno, ali ne prevlažno, pa pomažu drenaža i sloj malča, koji ograničava isušivanje korijena i zimsko promrzavanje gornjeg sloja tla. Biljke u kontejneru najčešće se sade od ožujka do svibnja i od rujna do listopada, a pri sadnji solitera ostavlja se razmak od najmanje 2,5–3 m od drugih većih grmova. U prvim godinama nakon sadnje biljci godi redovito zalijevanje tijekom duže suše i lagana proljetna gnojidba gnojivom za acidofilne drvenaste biljke. Rez obično nije nužan, najčešće je dovoljno u proljeće ukloniti promrzle ili prekrižene grane i zadržati prirodan oblik krošnje. Japanski drijen općenito je otporan na gljivične bolesti, osobito na antraknozu drijenova, i pokazuje dobru otpornost na verticilijsko venuće, no ipak se preporučuje izbjegavati prevlaživanje i teška, zbijena tla. Otpornost kultivara 'Copacabana' na mraz odgovara otprilike temperaturama do −29 °C, odrasle biljke u uvjetima većine područja kontinentalne Hrvatske potpuno su otporne na mraz, dok mladim biljkama u prvim zimama godi lagana zaštita korijenove zone malčem ili granama četinjača.

Autor: Kristýna | Revizija: 07.04.2026