Japanski crveni bor 'Umbraculifera' Pinus densiflora 'Umbraculifera'

Detaljan opis proizvoda

Japanski crveni bor 'Umbraculifera' - potječe iz Japana, Koreje i sjeveroistočne Kine, gdje raste na kamenitim padinama i u propusnim, često kiselim tlima. Kultivar 'Umbraculifera' stari je japanski vrtni oblik poznat i kao 'Tanyosho', koji se u europskim rasadničarskim katalozima navodi već prije 1890. godine. Razvija malo, često višedebleno stablo široko lepezaste do kišobranaste krošnje koja se s godinama spljoštava. U zrelosti najčešće doseže oko 2–4 m visine i 3–4 m širine, a raste sporo. Iglice su skupljene po dvije u snopiću, srednje mekane, duge 5–10 cm, zasićeno do srednje zelene boje. Na starijim granama ističe se narančastocrvena kora koja se ljušti u pločama. U svibnju i lipnju pojavljuju se neupadljivi žućkasti muški češeri, a kasnije dozrijevaju ovalni češeri dugi oko 3–6 cm, često u skupinama. Kultivar se često cijepi na deblo, pa krošnja može „sjediti“ više, a ispod nje nastaje prostor za podsadnju. Oblik krošnje dolazi do izražaja kod sadnje kao soliter u šljunčanim nasadima, u japanskom vrtu, uz terasu i u većoj posudi, a lijepo se slaže s vrijeskom, ukrasnim travama i nižim javorima. Zahvaljujući neobičnom obliku riječ je o vrlo poželjnoj soliternoj biljci.

Japanski crveni bor - Pinus densiflora veličanstvena je drvenasta biljka čije podrijetlo seže u prostrana područja Azije. Prirodno raste u Kini, Japanu i Koreji, gdje je često dio planinskih ekosustava. Japanski crveni bor rado raste u raznolikim, suhim, pjeskovitim ili kamenitim pa sve do tresetnih, kiselih tala. Zahvaljujući izraženoj otpornosti na mraz, koja doseže do -28 °C, sposoban je podnijeti oštre zimske uvjete. Optimalni uvjeti za rast vrste Pinus densiflora uključuju izravno sunce, koje potiče njezin zdrav rast i razvoj. Ističe se velikom sposobnošću regeneracije. Japanski crveni bor zimzelena je četinjača snažnog rasta koja može narasti i do 30 m. Deblo mu je zbog vjetrova često uvijeno. Grane se šire vodoravno i u početku su sivozelene i glatke, no s vremenom poprimaju narančastocrvenu nijansu i prekriva ih ljuskava kora. Krošnja japanskog crvenog bora nepravilnog je ili kišobranastog oblika. Kora je u mladosti crvenonarančastosmeđa i sklona ljuštenju. Iglice su savitljive, tamnozelene i skupljene po dvije u snopiću. Duge su 8-12 cm. Muški češeri razvijaju se na vrhovima mladica, maleni su, elipsoidnog oblika i žutosmeđe boje te dosežu duljinu od približno 80 mm. Ženski češeri, odnosno šišarke, stožasto su jajoliki i veliki 4-7 cm. Pričvršćeni su na 1-3 mm dugoj, blago savitljivoj peteljci i odlikuju se zlatnosmeđom bojom. Često rastu u skupinama i na stablu mogu ostati zatvoreni nekoliko godina. Češeri su izraziti i tipični znakovi ove lijepe biljke.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa i povećava se sklonost gljivičnim bolestima. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazala korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinama pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 4,5 do 6,5. Stabla u kontejneru sade se od ožujka do studenog, izvan razdoblja smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih vrsta mogu se radi zgušnjavanja skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i smanjuje pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok se kod biljaka u posudama preporučuje zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mladi nasadi. Razmak sadnje odabire se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.12.2025