Japanski crveni bor 'Edsal Wood' Pinus densiflora 'Edsal Wood'

Detaljan opis proizvoda

Japanski crveni bor 'Edsal Wood' - vrsta istočnoazijskog podrijetla, poznata iz Japana, Koreje i sjeveroistočne Kine, gdje naseljava sunčane obronke, kamenite padine i pjeskovita tla. Kultivar 'Edsal Wood' minijaturna je selekcija nazvana po američkom rasadničaru Edsalu Woodu, a u stručnim izvorima ponekad se navodi i mogućnost da je riječ o selekciji nastaloj križanjem s drugim borovima. U vrtu se uzgaja zbog kompaktnog, jastučastog do plosnato kuglastog habitusa i vrlo sporog prirasta. U 10 godina obično doseže oko 30–40 cm visine i približno 50 cm širine, a dugotrajnim uzgojem može narasti do oko 70 cm visine i oko 1 m širine. Iglice su kratke do srednje duge, srednje do zasićeno zelene, rastu u snopićima po dvije i na zgusnutim izbojima stvaraju prozračnu, mekanu površinu. U proljeće, u travnju i svibnju, pojavljuju se sitni muški češeri, kod nekih biljaka s nježno ružičastim odsjajem, koji naglašavaju vrhove izboja. Kultivar je prikladan za kamenjare, vrištine, rubove gredica i posude, gdje čini zimzeleni smireni element i lijepo kontrastira s kamenom i šljunkom. U kompoziciji se ističe uz vrijesak, žednjake, lavandu, niske borovice i ukrasne trave koje ostavljaju prostora njegovu obliku.

Japanski crveni bor - Pinus densiflora veličanstvena je drvenasta biljka čije podrijetlo seže u prostrana područja Azije. Prirodno raste u Kini, Japanu i Koreji, gdje je često dio planinskih ekosustava. Japanski crveni bor rado raste na raznolikim, suhim, pjeskovitim ili kamenitim do tresetnim, kiselim tlima. Zahvaljujući izraženoj otpornosti na mraz, koja doseže do −28 °C, podnosi oštre zimske uvjete. Optimalni uvjeti za rast Pinus densiflora uključuju izravno sunce, koje potiče zdrav rast i razvoj. Odlikuje se visokom sposobnošću regeneracije. Japanski crveni bor zimzelena je četinjača snažnog rasta koja može narasti do 30 m visine. Deblo je često savijeno pod utjecajem vjetrova. Grane se šire vodoravno, u početku su sivozelene i glatke, a s vremenom poprimaju narančastocrvenu nijansu i prekriva ih ljuskava kora. Krošnja je nepravilna ili kišobranasta. Kora je u mladosti crvenonarančastosmeđa i sklona ljuštenju. Iglice su savitljive, tamnozelene i raspoređene u snopićima po dvije. Dosežu duljinu 8-12 cm. Muški češeri razvijaju se na vrhovima mladica, maleni su, elipsoidnog oblika i žutosmeđe boje, a dosežu duljinu približno 80 mm. Ženski češeri, odnosno šišarke, stožasto su jajoliki i veliki 4-7 cm. Pričvršćeni su na 1-3 mm dugoj, blago savitljivoj peteljci i zlatnosmeđe su boje. Često se pojavljuju u skupinama i na stablu mogu ostati zatvoreni nekoliko godina. Češeri i šišarke izraziti su i tipični znakovi ove lijepe biljke.

Uzgoj:  Najljepšu boju i gustoću iglica biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a za zgušnjavanje se ponekad skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, a potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, dok se pri otopljenju prati vlaga. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko −30 °C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 23.02. 2026