Japanski cikas Cycas revoluta

Detaljan opis proizvoda

Japanski cikas - drevna golosjemenjača iz porodice cikasovki (Cycadaceae), podrijetlom iz južnog Japana i obližnjih otoka. Razvija zadebljano, vlaknasto „dlakavo” deblo, a na njegovu vrhu pravilnu krošnju perastih listova, obično dugih 0,8–1,5 m. U našim uvjetima u posudi doseže otprilike 1–1,5 m visine i širine, a do te veličine dolazi postupno. Biljka je dvodomna, na vrlo starim primjercima mogu se pojaviti stožaste tvorevine žutosmeđe boje, no u zatvorenom prostoru rijetko se javljaju. Listovi su kruti, sjajno tamnozeleni, s rubovima listića tipično uvijenima prema dolje, zbog čega biljka djeluje kompaktno i u manjim prostorima. U kompoziciji se lijepo slaže s maslinama, citrusima, agavama ili ukrasnim travama u modernim posudama. Svi dijelovi biljke otrovni su pri gutanju, stoga se postavlja izvan dohvata djece i kućnih ljubimaca. Idealan je izbor za ljubitelje egzotičnih biljaka zahvaljujući elegantnom izgledu i nezahtjevnosti. 

Uzgoj: Za uzgoj vrste Cycas revoluta ključni su svjetlo i drenaža. Najbolje uspijeva na punom suncu do blage polusjene, na položaju u zavjetrini, a ljeti se često iznosi na terasu. Odabire se propusni, ilovasti do mineralni supstrat s dodatkom krupnog pijeska ili šljunka, pH otprilike 6,0–7,5. Zalijeva se umjereno, nakon što se površinski sloj prosuši, jer dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truljenja korijena. U razdoblju rasta od travnja do kolovoza pokazala se korisnom blaga prihrana gnojivom za palme i mediteranske biljke. Zimsko mirovanje najbolje je provesti u svijetlom, hladnom prostoru pri 8–12 °C, uz znatno smanjeno zalijevanje. Kratkotrajni pad temperature do 5 °C biljka obično podnosi, no mraz predstavlja rizik od oštećenja. Presađivanje se provodi rijetko, otprilike jednom u 4–5 godina, u tek nešto veću posudu. Najčešći štetnici su štitaste uši i brašnaste uši, osobito pri suhom zraku u stanu, a pri pravodobnoj intervenciji obično se suzbijaju mehaničkim uklanjanjem i ciljanim tretmanom. Rast se odvija u valovima, često jednom godišnje, kada se u sredini krošnje razvije „snop” mladih listova koji su u početku svjetliji i mekši, a postupno potamne i očvrsnu. Rez se ograničava na uklanjanje potpuno osušenih donjih listova uz deblo. Za stabilnost viših primjeraka odabire se teža posuda, a na dno se stavlja drenažni sloj kako se voda ne bi zadržavala oko korijena. Na otvoreno se biljka iznosi tek kada se noći ustale tople, obično od svibnja, a u jesen se unosi prije pada temperature ispod 10 °C. Sadnja u posudu moguća je praktički tijekom cijele godine, no najbolje od ožujka do listopada, kada se brže ukorjenjuje. U posudi se računa s jednim primjerkom kao soliterom, pa se razmak sadnje ne navodi. Uz dobro vođen režim bolje podnosi sušnije razdoblje nego prelijevanje, a cijeni strujanje zraka bez hladnog propuha.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.02. 2026