Japanski bijeli bor 'Negishi' Pinus parviflora 'Negishi'

Detaljan opis proizvoda

Japanski bijeli bor 'Negishi' - spororastući zimzeleni kultivar japanskog sitnocvjetnog bora, cijenjen prije svega zbog izrazito plavozelenih do srebrnastoplavih iglica i nepravilno stožastog, slikovitog habitusa. Pripada borovima s pet iglica u snopiću i s godinama poprima karakterističan izgled manjeg, bogato razgranatog stabla. Raste sporo do umjereno brzo, u mladosti pretežno uspravno i stožasto, a kasnije se krošnja širi i postaje nepravilnija. U dobi od oko 10 godina doseže visinu od približno 1,5–2 m i širinu od 1–1,5 m. U starijoj dobi u pravilu doseže visinu od približno 3–5 m i širinu od 2–3,5 m. Godišnji prirasti najčešće iznose oko 10–15 cm. Grane su razmjerno kratke, gusto raspoređene te nepravilno uzdignute do vodoravno raširene. Vrhovi grana obično su blago podignuti. Iglice karakteristično rastu u snopićima po pet, nježne su, blago zakrivljene do uvijene i duge približno 4–6 cm. Upadljive su plavozelene, sivoplave do srebrnastoplave boje, koju dodatno ističu bjelkaste pruge puči. Kultivar već u razmjerno mladoj dobi može stvarati dekorativne češere. Jajoliki su do jajoliko stožasti, dugi približno 4–7 cm, isprva zeleni do purpurnosmeđi, a dozrijevanjem postaju smeđi do crvenkastosmeđi. Na granama se mogu dugo zadržati i predstavljaju još jedan izrazit ukrasni element. Vrlo je dobro otporan na mraz, približno do −28 do −30 °C.

Japanski bijeli bor - Pinus parviflora iznimno je lijep, nježan bor podrijetlom iz Japana. Nižeg je rasta, s kraćim iglicama. U Japanu je poznat pod imenom Goyomatsu i vrlo je omiljen za uzgoj čuvenih bonsaija. Riječ je o stablu krhka izgleda, visokom 10–20 m. Krošnja je široko stožasta, kora dugo glatka i crnosiva, a kasnije ljuskava. Grane su široko raširene, mladice zelenosmeđe i kratko dlakave. Pupovi su sitni, jajoliki, suženi i smeđežuti. Rano rađa, a češeri rastu pojedinačno ili u skupinama, vodoravno odstoje, sjedeći su i izduženi, dimenzija 5–10 × 3–4 cm. Iglice rastu u snopovima po 5, na vrhovima grana skupljene poput repa, duge 3–8 cm, s bijelim redovima puči, nježne i savijene. Prirodno je rasprostranjen u planinskim predjelima Japana (Honshu i Hokkaido) te u Južnoj Koreji. Ova je vrsta vrlo varijabilna i raste u planinama (1500–2500 m n. v.). Otporna je na mraz i nezahtjevna prema tlu, no traži više oborina ili zalijevanje. Raste vrlo sporo i podnosi i djelomično zasjenjenje. Uglavnom se koristi u ukrasnim sadnjama kao parkovna drvenasta biljka, a kako je već spomenuto, i za bonsaije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa, a raste i sklonost gljivičnim bolestima. Na otvorenim položajima mladim stablima pogoduje zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinama pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se približno od 4,5 do 6,5. Stabalca u kontejneru sade se od ožujka do studenog izvan razdoblja smrznutog tla, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i sprječava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do −30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, a kod biljaka u posudama preporučuje se zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje bira se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 9. 9. 2026