Japanski bijeli bor 'Hagoromo' Pinus parviflora 'Hagoromo'

Detaljan opis proizvoda

Japanski bijeli bor 'Hagoromo' - potječe iz planinskih područja Japana, gdje raste na sunčanim, dobro dreniranim padinama i vjetru izloženim grebenima. Hortikulturno cijenjeni kultivar 'Hagoromo', koji je početkom 90-ih godina uzgojio švedski uzgajivač Tage Lundell, oblikuje vrlo spororastuću, široko jastučastu krošnju koja je u zrelosti obično niža nego šira. Godišnji prirast iznosi oko 3–5 cm, nakon 10 godina biljka doseže približno 0,5 m visine i 0,7 m širine, a daljnji rast ostaje postupan. Čvrst kostur grana cjelini daje miran, uravnotežen izgled. Iglice su kratke, oko 2–3 cm, u snopovima po pet, mat plavozelene i raspoređene tako da pojedine grančice djeluju poput nježnih pera, čemu odgovara i ime 'Hagoromo', koje na japanskom označava lagani nebeski plašt. S godinama se na starijim primjercima pojavljuju sitni sivoplavi češeri koji dodatno ističu nježan karakter biljke. Zahvaljujući kompaktnim dimenzijama prikladan je za kamenjare, predvrtove, kutke u japanskom stilu i uz vodene elemente, a izvrsno se pokazuje i u uzgoju u posudama te u bonsai kompozicijama, gdje donosi cjelogodišnju strukturu i postojanu boju.

Japanski bijeli bor - Pinus parviflora iznimno je lijep, nježan bor podrijetlom iz Japana. Nižeg je rasta, s kraćim iglicama. U Japanu je poznat pod imenom Goyomatsu i vrlo je omiljen za uzgoj čuvenih bonsaija. Stablo nježnog izgleda, visoko 10-20 m. Krošnja je široko stožasta, s korom koja dugo ostaje glatka i crnosiva, a kasnije postaje ljuskava. Grane su široko raširene, mladice zelenosmeđe i kratko dlakave. Pupovi su mali, jajoliki, suženi, smeđežuti. Rano rađa, češeri rastu pojedinačno ili u skupinama, vodoravno odstoje, sjedeći su i izduženi, 5-10 × 3-4 cm. Iglice rastu u snopovima po 5, na krajevima grana gusto skupljene poput repa, duge 3-8 cm, s bijelim prugama puči, nježne i savijene. Prirodno je rasprostranjen u planinskim područjima Japana (Honshu i Hokkaido) i u Južnoj Koreji. Ova je vrsta vrlo varijabilna i raste u planinama (1500-2500 m n. v.). Otporan je na mraz i nezahtjevan prema tlu, no traži više oborina ili zalijevanje. Raste vrlo sporo i podnosi i djelomično zasjenjenje. Najviše se koristi u ukrasnim sadnjama kao parkovna drvenasta biljka, a kako je već spomenuto, i za bonsaije.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali je krošnja obično rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu srednja je do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi čest je, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko -30 °C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osipanje iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 28.11. 2025