Japanski bijeli bor 'Azuma Yugiri' Pinus parviflora 'Azuma Yugiri'

Detaljan opis proizvoda

Japanski bijeli bor 'Azuma Yugiri' - srednje visoka četinjača čiji korijeni sežu u Japan. Poznat je prije svega po neobičnom izgledu i dekorativnim svojstvima. Kratke, modrozelene iglice rastu u gustim snopovima i stvaraju nježan, prozračan dojam. Iglice su blago uvijene. Kultivar u zrelosti doseže visinu od oko 2 - 3 m i širinu od oko 1,5 - 2 m, ovisno o uvjetima uzgoja. Krošnja je piramidalna, poluotvorena. Kora je ljubičastosive boje i ima sklonost ljuštenju. Vrlo je otporan na vjetar i prilagođava se različitim uvjetima. Zbog svoje estetike često se koristi u vrtnoj arhitekturi, japanskim vrtovima i kao soliterno stablo. Stablo je razmjerno nezahtjevno i prikladno je i za oblikovanje rezom.

Japanski bijeli bor - Pinus parviflora iznimno je lijep, nježan bor podrijetlom iz Japana. Nižeg je rasta, s kraćim iglicama. U Japanu je poznat pod imenom Goyomatsu i vrlo je omiljen za uzgoj čuvenih bonsaja. Stablo krhka izgleda visoko je 10 - 20 m. Krošnja je široko stožasta, kora dugo ostaje glatka i crnosiva, a kasnije postaje ljuskava. Grane su široko raširene, mladice zelenosmeđe i kratko dlakave. Pupovi su mali, jajoliki, suženi i smeđežuti. Rano donosi češere, koji rastu pojedinačno ili u skupinama, vodoravno odstoje, sjedeći su i izduženi, veličine 5 - 10 × 3 - 4 cm. Iglice rastu u snopovima po 5, na krajevima grana gusto su skupljene poput repa, duge su 3 - 8 cm, s bijelim prugama puči, nježne i povijene. Prirodno je rasprostranjen u planinskim predjelima Japana (Honshu i Hokkaido) i u Južnoj Koreji. Vrsta je vrlo varijabilna i raste u planinama (1500 - 2500 m nadmorske visine). Otporan je na mraz i nezahtjevan prema tlu, no traži više oborina ili zalijevanje. Raste vrlo sporo i podnosi i polusjenu. Najviše se koristi u ukrasnim nasadima kao parkovna drvenasta biljka te, kako je već spomenuto, za bonsaje.

Uzgoj: Borovi su nezahtjevne četinjače. Zahvaljujući duboko ukorijenjenom korijenju prikladni su i za vjetrovite položaje. Boja iglica ovisi o vrsti, a češeri su stožasti - nakon dozrijevanja otvaraju se i odmah otpadaju. Rast se može ograničiti zakidanjem 2/3 novih svijeća (izboja). Sadi se na suše stanište s dovoljno svjetla (mladi borovi ne podnose previše sunca i potrebno ih je zaštititi), a tlo bi trebalo biti pjeskovito-ilovasto. Nakon sadnje umjereno se zalijeva, a supstrat se održava vlažnim, ali ne prevlažnim.