Japanski ariš 'Diana' Larix kaempferi 'Diana'

Detaljan opis proizvoda

Japanski ariš 'Diana' - kultivar 'Diana' selekcioniran je u Njemačkoj 70-ih godina 20. stoljeća. Cijenjen je zbog izrazito uvijenih, zavojitih grana i mladica koje stvaraju plastičnu siluetu, osobito u razdoblju bez iglica. Kora na mlađim granama često ima narančastosmeđe tonove i zimi naglašava šaru krošnje. Iglice su meke i plavozelene. Na starijem drvu rastu u snopićima, a na ovogodišnjim izbojima pojedinačno. U jesen poprimaju zlatnožute tonove, a zatim otpadaju. U proljeće se pojavljuju sitni cvjetovi, kod ženskih cvatova s nježnim purpurnim odsjajem. Nakon njih mogu dozrijeti mali, okrugli češeri veličine otprilike 2–3 cm. Rast je umjereno spor do srednje brz, otprilike 20–30 cm godišnje. Nakon 10 godina obično doseže oko 2,0–2,5 m × 1,0–1,5 m, a u zrelosti najčešće 4–7 m × 2–4 m, ovisno o staništu i rezidbi. U vrtnim kompozicijama dolazi do izražaja kao soliter, u predvrtovima i uz vodene elemente, gdje se ističe kontrast nježnih iglica s kamenom, papratima i ukrasnim travama. Zbog oblika grana često se koristi i u oblikovanim vrtovima te kao materijal za bonsaije.

Japanski ariš - listopadna četinjača koja doseže visinu do 25 - 30 m i širinu otprilike 10 - 15 m. Krošnja je šiljasta, široko stožasta, otvorena i vodoravno razgranata. Donje grane često su blago povijene prema dolje. Mlade biljke u početku rastu vrlo brzo, a zatim se brzina rasta postupno usporava. Kora je crvena do sivosmeđa, debela i ljuskava. Ljušti se u uskim trakama. Iglice su meke i rastu u snopovima po 40 - 50. S obje strane su plavozelene do tamnozelene, a dolaskom jeseni poprimaju zlatnožute nijanse. Češeri su ovalnog do okruglog oblika, dugi 2 - 3 cm i žutosmeđi. Idealan je soliter za parkove i velike vrtove. 

Uzgoj:  Ariši su jedne od rijetkih listopadnih četinjača. Najbolje uspijevaju na punom suncu ili u laganoj polusjeni, a na vjetrovitim položajima u zavjetrini. Odgovara im dublje, hranjivo i propusno tlo, blago kiselo do neutralno, pH otprilike 5,5–7,0. Biljka loše podnosi dugotrajno prevlaživanje, pa su drenaža i struktura tla važne. U težim glinastim tlima pomaže povišena sadnja uz dodatak šljunka i komposta. Zalijevanje je najvažnije u prve dvije sezone nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja kratkotrajnu sušu podnosi bolje od prevlaživanja. Dovoljna je umjerena gnojidba. U proljeće se koriste gnojiva za ukrasne drvenaste biljke s postupnim otpuštanjem, a pregnojavanje dovodi do dugih, slabije obojenih izboja. Rez nije potreban. Eventualno prorjeđivanje i uklanjanje grana koje se križaju provodi se krajem zime ili rano u proljeće prije listanja. Biljke se sade od ožujka do listopada, a pogodnije je proljeće i rana jesen. Odrasle biljke otporne su na mraz približno do −34 °C. Kod mladih nasada pomaže malč koji stabilizira vlagu i temperaturu u zoni korijena. Uzgoj u posudi moguć je uz veći volumen i vrlo propustan supstrat jer korijenje ne podnosi trajno prevlaživanje. Za solitersku sadnju ostavlja se prostor od 2,5–3,5 m u širinu, ovisno o ciljnoj veličini. 

Autor: Nikol | Revizija: 18.2. 2026