Japanska tisica 'Korean Gold' Cephalotaxus harringtonii 'Korean Gold'

Detaljan opis proizvoda

Japanska tisica 'Korean Gold' - privlačan je, spororastući zimzeleni četinjasti grm podrijetlom iz istočne Azije. Ovaj kultivar oblikuje uzak do stupast habitus i u zrelosti doseže visinu od 150 do 200 cm uz širinu od 60 do 80 cm. Iglice su razmjerno duge, plosnate i mekane, a na granama rastu u izrazito uspravnom rasporedu. Pri proljetnom listanju od svibnja do lipnja iglice su jarke kremastožute boje koja postupno prelazi u topli zlatnozeleni ton. Cvatnja nastupa od travnja do svibnja i botanički je neupadljiva. Riječ je o dvodomnoj drvenastoj biljci, pa se na ženskim biljkama nakon oprašivanja razvijaju ovalni plodovi nalik maslinama s mesnatim omotačem, koji ujesen dozrijevaju do smeđecrvene boje. Plodovi nemaju uporabnu vrijednost, a sjemenke u njima blago su otrovne ako se progutaju. Kultivar 'Korean Gold' ističe se iznimnom sposobnošću uspijevanja na sjenovitim položajima, gdje iglice zadržavaju jarku boju bez opasnosti od ožegotina. Biljka je otporna na mraz do -20 °C i zahtijeva položaj zaštićen od oštrih zimskih vjetrova. Dobro odolijeva uobičajenim bolestima i štetnicima te ne zahtijeva redoviti rez. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od 80 do 100 cm. U vrtnoj arhitekturi primjenjuje se kao okomiti obojeni naglasak u polusjenovitim i sjenovitim dijelovima vrta, kao element japanskih vrtova i vrištine ili kao reprezentativni soliter u kontrastu s tamnozelenim grmovima.

Japanska tisica zimzelena je četinjača srodna tisi, podrijetlom iz Japana, Koreje i Kine, gdje raste u podrastu vlažnih planinskih šuma. Izgledom podsjeća na tisu, no iglice su joj dulje, plosnate i mekane, s dvije svijetle pruge na naličju, a na izbojima su raspoređene spiralno ili u dva reda. Ovisno o kultivaru razvija se kao gust grm ili manje stablo, najčešće visine do nekoliko metara. Biljka je dvodomna, a ženske biljke nakon oprašivanja razvijaju mesnate plodove nalik košticavim plodovima, koji podsjećaju na male masline ili šljive. Vrsta je cijenjena prije svega zbog izvanredne podnošljivosti sjene i polusjene, gdje mnoge druge četinjače slabije uspijevaju. Spororastuća je, dugovječna i dobro podnosi rez, pa se primjenjuje u živicama, u sjenovitim dijelovima vrta, ispod krošanja većih stabala te u japanskim i šumskim vrtovima. Zahvaljujući otpornosti i urednom izgledu omiljena je drvenasta biljka za manje i veće vrtove.

Uzgoj: Najbolje uspijeva u polusjeni do svjetlijoj sjeni, no podnosi i sunce ako se tlo ne isušuje u dubinu. Prikladna je zavjetrina jer zimski isušujući vjetar može narušiti izgled iglica, osobito kod mladih biljaka. Najbolje se pokazuje humusno, propusno, ravnomjerno vlažno tlo s pH od približno 5,5 do 7,5. Važna je drenaža, a u težim glinastim tlima povećava se udio šljunka i komposta kako se voda ne bi zadržavala oko korijenova vrata. Biljke se sade od ožujka do listopada. Pri sadnji u živicu bira se razmak od približno 0,8 do 1,0 m, ovisno o željenoj gustoći, a soliteru se ostavlja najmanje 1,2 do 1,5 m prostora u širinu. Za uzgoj u posudama koristi se posuda otporna na mraz i supstrat s drenažnim slojem, jer je zimsko prevlaživanje najčešći uzrok gubitaka. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi kratka sušna razdoblja, dok dugotrajno prevlaživanje zimi može oštetiti korijenje. Gnojidba je umjerena, prikladna su sporotopiva gnojiva u proljeće, a malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i smanjuje konkurenciju korova. Rez obično nije potreban, a eventualno skraćivanje izboja provodi se krajem zime ili sredinom ljeta. Otpornost na mraz dozrelih biljaka u našim uvjetima iznosi do -20 °C, a mladim nasadima pogoduju malč i zaštita od zimskog sunca. Vrsta je uglavnom bez problema, a tek se povremeno pojavljuju lisne uši ili gljivične pjegavosti na dugotrajno prevlažnom položaju.

Autor: Lucie | Revizija: 7.9. 2026