Japanska šumska trava 'Beni Kaze' - Hakonechloa 'Beni Kaze' Hakonechloa macra 'Beni Kaze'

Detaljan opis proizvoda

Japanska šumska trava 'Beni Kaze'  - ukrasna trava iz planinskih šuma Japana. U prirodi raste u polusjenovitom podrastu na padinama sa slojem listinca, gdje korijen ima stalnu vlagu, ali nikada ne stoji u vodi. Kultivar 'Beni Kaze' odabran je zbog izrazite sezonske promjene boje. Ljeti razvija uske, otprilike 0,5–1 cm široke jarkozelene listove koji se na povijenim vlatima spuštaju u mekanu kaskadu. Ujesen, pri nižim temperaturama, lišće prelazi u brončanocrvene do vinske tonove, pa i sjenoviti dijelovi vrta dobivaju topao naglasak. Busen je gust, polako se zgušnjava kratkim podancima i obično doseže 40–50 cm visine, a u zrelosti se širi na 50–70 cm, bez invazivnog širenja. Od kolovoza nosi duge, tanke stapke s neupadljivim klasićima bež do mahagonijeve boje koji nježno naglašavaju siluetu busena. Fina tekstura lišća ističe kamen i široke plojke hosta, u kontrastu je s biskupskom kapicom, heuherama i papratima, a ispod japanskih javora, hortenzija ili rododendrona stvara mirno „šumsko“ tlo. U manjim vrtovima dokazala se i kao obrub staza, gdje listovi mekano prelijevaju rub gredice. Dobro se kombinira i s proljetnim lukovicama, čije lišće kasnije prekrije, te s tamnolisnim drvenastim biljkama na kojima jesenska boja posebno dolazi do izražaja.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva u polusjeni do sjeni, u toplijim područjima zaštićena od podnevnog sunca koje povećava rizik od sušenja vrhova listova. Najprikladnije je humusno, hranjivo i ravnomjerno vlažno, ali dobro propusno tlo, kako zimi ne bi dolazilo do truljenja korijena. Preporučeni pH iznosi otprilike 5,5–7,5. Sadnja je moguća od ožujka do listopada, a pri skupnoj sadnji ostavlja se razmak sadnje 35–45 cm, odnosno oko 5–8 biljaka po m². Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i u sušnim razdobljima, a malč od listinca ili kompostirane kore pomaže zadržati vlagu. Gnojidba se održava umjerenom, u proljeće obično dostaje kompost, dok višak dušika dovodi do mekšeg rasta. Krajem zime uklanja se suha masa, a dijeljenje busena provodi se u proljeće, i to radije na veće dijelove. U kontinentalnoj Hrvatskoj dobro ukorijenjen nasad otporan je na mraz otprilike do -23 °C, a u posudama se preporučuje izolacija korijenove grude i zaštita od zimskog prevlaživanja. Zavjetrina smanjuje zimsko isušivanje i lomljenje suhog lišća, osobito na vjetrovitim položajima. U posudama se vlaga najbolje održava redovitim zalijevanjem tijekom vegetacije, a zimi samo umjerenim, kako se supstrat ne bi potpuno isušio. Metlice se mogu ostaviti do kraja ljeta zbog prozračnog uzorka, ali se za rezanje obično ne koriste. Od problema se mogu pojaviti truleži u teškom, mokrom tlu i povremena oštećenja od puževa u proljeće.

Autor: Nikol | Revizija: 23.1. 2026