Japanska kurika 'Pierrolino' Euonymus japonicus 'Pierrolino'

Detaljan opis proizvoda

Japanska kurika 'Pierrolino' - zimzeleni kultivar koji potječe od vrste raširene u Japanu, Koreji i dijelovima Kine. Botanička vrsta unesena je u Europu tijekom 19. stoljeća i postupno je postala omiljena ukrasna drvenasta biljka gradskih i privatnih vrtova. Kultivar 'Pierrolino' nastao je selekcijom biljaka gušćeg rasta i izrazito šarenih listova. Oblikuje kompaktne, spororastuće grmove koji dosežu visinu od približno 40–80 cm i širinu oko 50–90 cm. Listovi su sitni, kožasti, sjajni i tamnozeleni, s nepravilnim bijelim do krem rubom. Mladi izboji svijetlozelene su boje i kontrastiraju sa zrelim lišćem. Zahvaljujući nježnoj šari listova kultivar djeluje elegantno i tijekom zime, kada većina listopadnih drvenastih biljaka gubi strukturu. Neupadljivi zelenkastobijeli cvjetovi pojavljuju se tijekom lipnja i srpnja, no glavnu ukrasnu vrijednost i dalje čini lišće. U toplijim područjima starije biljke mogu razviti sitne ružičaste plodove s narančastim sjemenom. Kultivar se koristi za niske žive rubove, moderne gradske nasade, posude na terasama te kao kontrastni element među tamnozelenim četinjačama ili ukrasnim travama. Zbog gustog rasta u manjim kompozicijama podsjeća na alternativu šimširu. Biljka sadrži tvari blago otrovne pri gutanju i nije namijenjena konzumaciji.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na svijetlim staništima s dovoljno raspršene svjetlosti, idealno na punom suncu do polusjene. Ključna je zavjetrina, jer zimski vjetar i isušujući mrazevi mogu oštetiti listove, osobito kod mlađih biljaka. U našim uvjetima najbolje se pokazuje uzgoj u zaštićenim mikroklimama, primjerice uz južne i zapadne zidove kuća, u gradskoj izgradnji ili u dvorištima. Tlo treba biti humusno, hranjivo i dobro propusno, ilovasto do ilovasto-pjeskovito, s preporučenim pH od 6-7,5. Važna je drenaža, prije svega u težim tlima, gdje se preporučuje dodatak pijeska ili šljunka. Sadnja je moguća od ožujka do listopada, izvan razdoblja jakih mrazeva i ekstremne suše. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u prvoj godini nakon sadnje i kod biljaka uzgajanih u posudama. Supstrat se održava ravnomjerno vlažnim, bez dugotrajnog prevlaživanja. Gnojidba se provodi umjereno u proljeće, prema potrebi još jednom početkom ljeta, uravnoteženim gnojivima za ukrasne drvenaste biljke. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi u proljeće ili tijekom vegetacije, kada potiče zgušnjavanje i omogućuje oblikovanje u kompaktan grm ili nisku živicu. Otpornost na mraz kreće se približno između -12 i -15 °C, stoga se u hladnijim područjima preporučuje zimska zaštita korijenova vrata malčem i zaštita nadzemnog dijela netkanim tekstilom. Kod uzgoja u posudama preporučuje se prezimljavanje na zaštićenom, svijetlom mjestu bez jakih mrazeva. Biljka je općenito otporna, a pri suhom i toplom vremenu mogu se pojaviti štitaste uši ili crveni pauci (grinje), osobito kod primjeraka uzgajanih u posudama. Pri sadnji u živice pokazao se razmak sadnje od približno 40-60 cm, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Jana | Revizija: 20.05. 2026