Japanska kurika 'Ovatus Aureus (Marieke)' Euonymus japonicus 'Marieke'

Detaljan opis proizvoda

Japanska kurika 'Ovatus Aureus (Marieke)' - zimzeleni kultivar podrijetlom iz istočne Azije, nastao od vrste koja prirodno raste u Japanu, Koreji i Kini. U europskim katalozima često se navodi i pod sinonimom 'Ovatus Aureus', a u Britaniji je dobio priznanje AGM za pouzdana ukrasna svojstva. Grm ima gust, uspravno raširen habitus i u našim uvjetima obično doseže visinu od 1,5–2,5 m i širinu od 1,2–2 m, a u najtoplijim položajima može biti i viši. Listovi su jajoliki, kožasti i blago sjajni, sa zelenom sredinom i širokim žutim rubom. Mladi prirasti isprva su izrazito žuti, a postupno prelaze u žutozelene tonove. Cvjetovi su sitni i zelenkasti, pojavljuju se uglavnom u svibnju i lipnju i nisu glavni ukrasni element. Plodovi se razvijaju rijetko, a u zrelosti su to ružičasti tobolci. Kultivar se koristi kao niska i srednje visoka živica, oblikovani obrub gredica, zimzelena pozadina za trajnice i kao soliter u posudi. U kompozicijama se lijepo slaže s tamnozelenim četinjačama, božikovinama ili trajnicama ljubičastih cvjetova, gdje šareno lišće ističe kontrast. Biljka se pri konzumaciji smatra neprikladnom za djecu i kućne ljubimce.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na svijetlim položajima s dovoljno raspršene svjetlosti, idealno na punom suncu do polusjene. Ključna je zavjetrina, jer zimski vjetar i isušujući mrazevi mogu oštetiti listove, osobito kod mlađih biljaka. U našim uvjetima najbolje se pokazuje uzgoj u zaštićenim mikroklimama, primjerice uz južne i zapadne zidove kuća, u gradskoj izgradnji ili u dvorištima. Tlo treba biti humusno, hranjivo i dobro propusno, ilovasto do ilovasto-pjeskovito, s preporučenim pH od 6-7,5. Važna je drenaža, prije svega u težim tlima, gdje se preporučuje dodatak pijeska ili šljunka. Sadnja je moguća od ožujka do listopada, izvan razdoblja jakih mrazeva i ekstremne suše. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u prvoj godini nakon sadnje i kod biljaka u posudama. Supstrat se održava ravnomjerno vlažnim, bez dugotrajnog prevlaživanja. Gnojidba se provodi umjereno u proljeće, a po potrebi još jednom početkom ljeta, uravnoteženim gnojivima za ukrasne drvenaste biljke. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi u proljeće ili tijekom vegetacije, kada potiče zgušnjavanje i omogućuje oblikovanje u kompaktan grm ili nisku živicu. Otpornost na mraz kreće se otprilike između -12 i -15 °C, zato se u hladnijim područjima preporučuje zimska zaštita korijenova vrata malčem i zaštita nadzemnog dijela netkanim prekrivačem. Pri uzgoju u posudama preporučuje se prezimljavanje na zaštićenom, svijetlom mjestu bez jakih mrazeva. Biljka je općenito otporna, a za suhog i toplog vremena mogu se pojaviti štitaste uši ili crveni pauci, osobito na primjercima u posudama. Pri sadnji živice dobro se pokazuje razmak sadnje od otprilike 40-60 cm, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Nikol | Revizija: 19.2. 2026