Japanska kurika 'Microphyllus' Euonymus japonicus 'Microphyllus'

Detaljan opis proizvoda

Japanska kurika 'Microphyllus' - sitnolisni, zimzeleni oblik vrste podrijetlom iz obalnih i svijetlih šuma Japana i Koreje. U europske se vrtove proširio već u 19. stoljeću zahvaljujući sakupljanju i introdukcijama P. F. von Siebolda. Biljka tvori gust, nježno razgranat grm pravilnog, zaobljenog habitusa, s uskim, kožastim listovima dugim približno 1–2 cm, koji djeluju slično listovima šimšira. Cvjetovi su sitni, zelenkastobijeli, pojavljuju se od lipnja do srpnja i prilično su neupadljivi, a glavnu ukrasnu vrijednost čine cjelogodišnje lišće i mogućnost oblikovanja. Na toplijim položajima mogu se razviti ružičasti tobolci s narančastim sjemenkama, no u vrtovima kontinentalne Hrvatske rađa neredovito. Tkiva sadrže tvari koje pri gutanju izazivaju nadražaj, pa se smatra blago otrovnom. Kultivar se koristi u formalnim nasadima, kao niska živica, obrub gredica, u posudama te kao zimzeleni naglasak u kompozicijama japanskog stila s kamenjem i papratima.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na svijetlim staništima s dovoljno raspršene svjetlosti, idealno na punom suncu do polusjene. Presudna je zavjetrina jer zimski vjetar i isušujući mrazevi mogu oštetiti listove, osobito kod mlađih biljaka. U našim uvjetima najbolje se pokazuje uzgoj u zaštićenim mikroklimama, primjerice uz južne i zapadne zidove kuća, u gradskoj izgradnji ili u dvorištima. Tlo treba biti humusno, hranjivo i dobro propusno, ilovasto do ilovasto-pjeskovito, s preporučenim pH od 6 do 7,5. Važna je drenaža, osobito u težim tlima, gdje se preporučuje dodatak pijeska ili šljunka. Sadnja je moguća od ožujka do listopada, izvan razdoblja jakih mrazeva i ekstremne suše. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u prvoj godini nakon sadnje i kod biljaka uzgajanih u posudama. Supstrat se održava ravnomjerno vlažnim, bez dugotrajnog prevlaživanja. Gnojidba se provodi umjereno u proljeće, prema potrebi još jednom početkom ljeta, uravnoteženim gnojivima za ukrasne drvenaste biljke. Rez podnosi vrlo dobro i može se provoditi u proljeće ili tijekom vegetacije, kada potiče zgušnjavanje i omogućuje oblikovanje u kompaktan grm ili nisku živicu. Otpornost na mraz kreće se približno između -12 i -15 °C, pa se u hladnijim područjima preporučuje zimska zaštita korijenova vrata malčem i zaštita nadzemnog dijela netkanim tekstilom. Pri uzgoju u posudama preporučuje se prezimljavanje na zaštićenom, svijetlom mjestu bez jakih mrazeva. Biljka je općenito otporna, a za suhog i toplog vremena mogu se pojaviti štitaste uši ili crveni pauci, osobito kod primjeraka uzgajanih u posudama. Pri sadnji živica pokazao se razmak sadnje od približno 40-60 cm, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Kristýna | Revizija: 18.02. 2026