Japanska kurika 'Microphyllus Albovariegatus' Euonymus japonicus 'Microphyllus Albovariegatus'

Detaljan opis proizvoda

Japanska kurika 'Microphyllus Albovariegatus' - kultivar 'Microphyllus Albovariegatus' sitnolisna je, sporo rastuća selekcija iznimno gustog grananja. Sitni kožasti listovi dugi su tek oko 2 cm, sjajni, tamnozeleni i po rubu izrazito krem-bijeli, pa grm djeluje poput fino iscrtanog zimskog ornamenta. Habitus je kompaktan, u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće doseže oko 0,4–0,6 m visine i širine, a na zaštićenim gradskim položajima može narasti do 0,8 m. U svibnju i lipnju pojavljuju se sitni zelenkastobijeli cvjetovi, izbliza zanimljivi zbog nektara, a plodovi se razvijaju tek pojedinačno, ukrasni su i za ljude nejestivi. Listovi i plodovi mogu biti štetni ako se progutaju, pa se pri radu s biljkom ponekad preporučuju rukavice. U vrtu se primjenjuje kao zamjena za šimšir u parterima i obrubima, na kamenjarima te kao niska zimzelena živica, u kojoj pravilna šara listova drži liniju i zimi. Lijepo kontrastira s lavandom, kaduljama, žednjacima i ukrasnim travama, a uz tamne četinjače bijeli rub listova dolazi do punog izražaja. U gradskom zelenilu cijeni se i zbog dobre podnošljivosti vjetra i soli s prometnica, ako tlo nije trajno prevlažno.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na svijetlim položajima s dovoljno raspršene svjetlosti, idealno na punom suncu do polusjene. Ključna je zavjetrina, jer zimski vjetar i isušujući mrazevi mogu oštetiti lišće, osobito kod mlađih biljaka. U našim se uvjetima najbolje pokazao uzgoj u zaštićenim mikroklimama, primjerice uz južne i zapadne zidove kuća, u gradskoj izgradnji ili u dvorištima. Tlo treba biti humusno, hranjivo i dobro propusno, ilovasto do pjeskovito-ilovasto, s preporučenim pH od 6 do 7,5. Važna je drenaža, prije svega u težim tlima, gdje se preporučuje dodatak pijeska ili šljunka. Sadnja je moguća od ožujka do listopada, izvan razdoblja jakih mrazeva i ekstremne suše. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u prvoj godini nakon sadnje i kod biljaka uzgajanih u posudama. Supstrat se održava ravnomjerno vlažnim, bez dugotrajnog prevlaživanja. Gnojidba se provodi umjereno u proljeće, po potrebi još jednom početkom ljeta, uravnoteženim gnojivima za ukrasne drvenaste biljke. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi u proljeće ili tijekom vegetacije, kada potiče zgušnjavanje i omogućuje oblikovanje kompaktnog grma ili niske živice. Otpornost na mraz kreće se približno između -12 i -15 °C, pa se u hladnijim područjima preporučuje zimska zaštita korijenova vrata malčem i zaštita nadzemnog dijela agrotekstilom. Pri uzgoju u posudama preporučuje se prezimljavanje na zaštićenom, svijetlom mjestu bez jakih mrazeva. Biljka je općenito otporna, a pri suhom i toplom vremenu mogu se pojaviti štitaste uši ili crveni pauci, osobito kod primjeraka uzgajanih u posudama. Pri sadnji u živice preporučuje se razmak sadnje od približno 40-60 cm, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Nikol | Revizija: 21.2. 2026