Japanska kozja krv 'Purpurea' Lonicera japonica 'Purpurea'

Detaljan opis proizvoda

Japanska kozja krv 'Purpurea' - penjačica podrijetlom iz istočne Azije, gdje vrsta raste na rubovima šuma i u šikarama. U vrtovima je ovaj kultivar jedna od omiljenih mirisnih drvenastih biljaka za pergole i ograde. Razvija odrvenjele, desnovijuće izboje koji se uz potporu obično penju do visine od 3–4 m i, ovisno o prostoru, zauzimaju širinu od oko 1–2 m. Mladi izboji su zeleni do crvenkasti, a starije grane posmeđe. Listovi su nasuprotni, široko jajasti do eliptični, dugi otprilike 4–8 cm, kožasti, s lica tamnozeleni s purpurnim nijansama, a s naličja svjetliji. Krajem sezone često poprimaju ljubičastozelene tonove. U blagim zimama dio lišća ostaje na biljci, pa djeluje kao poluzimzeleni zaslon i dolazi do izražaja i izvan razdoblja cvatnje. Od lipnja do rujna na vrhovima izboja i u pazušcima listova pojavljuju se skupine cjevastih cvjetova dugih oko 3–4 cm. Pupoljci su purpurnocrveni, a otvoreni cvjetovi izvana su ružičasto do crveno obojeni, dok je unutrašnjost krem-bijela i pri kraju cvatnje požuti. Miris je najjači predvečer i u toplim noćima, kada cvjetovi pružaju nektar pčelama, bumbarima i noćnim leptirima. Od kasnog ljeta do jeseni dozrijevaju kuglaste modrocrne bobe, za ljude nejestive, kojima se hrane ptice. Kozja krv 'Purpurea' koristi se kao romantična penjačica za pergole, ulazne lukove, prekrivanje neuglednih ograda i zidova te kao pratnja klematisima, ružama penjačicama i višim trajnicama.

Uzgoj:  Preporučuje se položaj od punog sunca do polusjene, idealno ondje gdje korijen ima hladnije, blago zasjenjeno mjesto, a gornji dio izboja dovoljno svjetla. Sadnice japanske kozje krvi u kontejnerima nakon sadnje dobro se primaju i brzo obrastaju pripremljenu potporu. Tlo treba biti srednje teško, humusno, bogato hranivima, propusno i umjereno vlažno, slabo kisele do neutralne reakcije, otprilike u rasponu pH 6–7. Biljke u kontejnerima sade se od ožujka do listopada, a razmak od potpore iznosi oko 40–60 cm. Jedna biljka prekriva dionicu od 1–2 m. Nakon sadnje preporučuje se redovito zalijevanje bez prevlaživanja, a kod starijih biljaka dovoljno je dodatno zalijevanje u sušnim razdobljima i malč od kore iznad korijenove grude. Otpornost dozrelih biljaka na mraz iznosi oko -20 °C, a u višim i vjetrovitim položajima pomaže zaštićenije stanište. Rez se provodi uglavnom nakon cvatnje, kada se uklanjaju prestari i promrzli izboji, a ostavljaju se mlađe mladice koje nose najviše cvjetova. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti lisne uši i pepelnica, a njihovu pojavu smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlaga i umjerena gnojidba kompostom ili gnojivom za cvatuće grmove. Sadnjom dviju ili više biljaka jedne uz drugu za nekoliko godina nastaje gust mirisni zid koji pruža zaklon pticama i hlad za odmor.

Autor: Nikol | Revizija: 4.12.2025