Japanska koštičava tisa 'Fastigiata' Cephalotaxus harringtonii 'Fastigiata'

Detaljan opis proizvoda

Japanska koštičava tisa 'Fastigiata' - stupasti kultivar japanske koštičave tise. Riječ je o zimzelenoj četinjači podrijetlom iz Japana i Koreje, gdje raste na šumskim rubovima i u planinskim dolinama. U vrtu djeluje kao nježnija i mekša alternativa stupastoj tisi jer su iglice plosnate, nebodljikave i podatne na dodir. Habitus je prirodno uspravan. Grane rastu gotovo okomito prema gore, a grm zadržava uzak oblik bez oblikovanja rezom. U našim uvjetima raste sporo, s godišnjim prirastom od otprilike 10–20 cm. U zrelosti najčešće doseže oko 2–3 m visine i 1–1,5 m širine, a na iznimno povoljnim položajima može biti i viši. Lišće je tamnozeleno. Mladi prirasti u proljeće tjeraju svjetlije i postupno potamne, pa grm dio sezone ima nježne prijelaze boja. Vrsta je dvodomna. Muške biljke u ožujku i travnju razvijaju neupadljive peludne češere. Ženske biljke nakon oprašivanja mogu razviti jajoliko sjeme obavijeno mesnatim crvenim mesom, slično kao kod tise. Meso se navodi kao jestivo, sjeme se ne jede, a u vrtovima se plodovi obično ostavljaju kao ukras. Kultivar se koristi kao okomiti naglasak uz ulaz, u kompozicijama japanskog stila i kao podsadnja višim stablima. Prikladan je i kao zimzeleni zaklon, gdje se ističe uz paprati, hoste ili rododendrone.

Cephalotaxus harringtonii je zimzelena četinjača iz porodice Taxaceae, srodna tisi. Podrijetlom je iz Japana, Koreje i Kine, gdje raste u podrastu šuma. Cijenjena je zbog dobre podnošljivosti sjene i mekanih plosnatih iglica. Spororastuća je i dugovječna drvenasta biljka.

Uzgoj:  Japanska koštičava tisa 'Fastigiata' najbolje uspijeva u polusjeni do svjetlijoj sjeni. Podnosi i sunce ako se tlo ne isušuje u dubinu. Preporučuje se zavjetrina jer zimski vjetar koji isušuje može narušiti izgled iglica, osobito kod mladih biljaka. Najbolje odgovara humusno, propusno, ravnomjerno vlažno tlo s pH vrijednošću od približno 5,5–7,5. Važna je drenaža. U težim glinastim tlima povećava se udio šljunka i komposta kako se voda ne bi zadržavala uz korijenov vrat. Biljke se sade od ožujka do listopada. Pri sadnji u živicu razmak sadnje iznosi približno 0,8–1,0 m, ovisno o željenoj gustoći. Soliteru se ostavlja prostor od najmanje 1,2–1,5 m u širinu. Za uzgoj u posudi koristi se posuda otporna na mraz i supstrat s drenažnim slojem. Zimsko prevlaživanje najčešći je uzrok gubitaka. Nakon sadnje zalijevanje je redovito. Nakon ukorjenjivanja biljka podnosi kratka sušna razdoblja, dok dugotrajno prevlaživanje zimi može oštetiti korijenje. Gnojidba je umjerena, a prikladna su sporotopiva gnojiva u proljeće. Malčiranje korom ili sječkom stabilizira vlagu i smanjuje konkurenciju korova. Rez obično nije potreban. Eventualno skraćivanje izboja provodi se krajem zime ili sredinom ljeta. Otpornost na mraz dozrelih biljaka u kontinentalnoj Hrvatskoj obično je oko −27 °C. Mladim nasadima pomažu malč i zaštita od zimskog sunca. Vrsta je uglavnom bez problema. Povremeno se pojavljuju lisne uši ili gljivične pjegavosti, i to na dugotrajno prevlažnom staništu.

 Autor: Nikol | Revizija: 26.2. 2026