Japanska glicinija Millettia japonica

Detaljan opis proizvoda

Japanska glicinija - potječe iz Japana i Koreje, gdje se u prirodi penje po grmovima i manjim stablima. Naziva se ljetnom ili japanskom glicinijom, iako botanički više ne pripada rodu Wisteria. Razvija listopadnu, nježno ovijajuću penjačicu s tankim, odrvenjelim izbojima. Listovi su neparno perasti, s 9–13 liski, sjajnozeleni, a u jesen požute. U kontinentalnoj Hrvatskoj obično doseže 3–5 m visine i 2–3 m širine, raste sporije od obične glicinije, bolje se drži na rešetkama i ne opterećuje konstrukcije. Cvjeta u srpnju i kolovozu vitkim, često razgranatim grozdovima dugima 10–20 cm, sa sitnim cvjetovima bjelkaste do ljubičastopurpurne boje. Cvjetovi su neupadljiviji nego kod Wisteria floribunda, no djeluju krhko i prirodno te privlače kukce. Nakon cvatnje razvija uske, glatke mahune sa sjemenkama. Primjenjuje se uz tople zidove, na pergolama i lukovima ili kao soliter na otvorenom suncu. Dobro se pokazuje i u posudama na zaštićenim terasama, gdje nudi kasnu cvatnju kada su proljetne glicinije već precvjetale. U vrtnoj kompoziciji lijepo se nadopunjuje s japanskim javorima, hortenzijama i ukrasnim travama, a nježan habitus kontrastira s krupnolisnim drvenastim biljkama.

Uzgoj: Glicinija za rast treba čvrst oslonac, uz napomenu da za nekoliko godina može narasti i do 10 metara. Sadi se na topao i sunčan položaj. Prve 2 do 3 godine glicinijama se posvećuje posebna njega, redovito se gnoje i zalijevaju, a sredinom ljeta važna je prihrana gnojivom s kalijem kako bi tkiva u jesen dozrela. Zimi se u prvim godinama preporučuje pokriti biljku granama četinjača. U oštrim zimama može promrznuti, no obično ponovno potjera. Prije sadnje lonac s biljkom uranja se u posudu s vodom dok se temeljito ne natopi. Iskopa se jama dimenzija 40x40x40 cm, na dno se stavi sloj dobro razgrađenog stajskog gnoja ili komposta debljine 10 cm i biljka se posadi. Sadi se 1-2 cm dublje nego što je prvotno rasla. Preporučuje se saditi najmanje 30 cm od zida ili druge biljke. Rezidba: Glicinije zahtijevaju redovitu rezidbu, bez nje bi mogle procvjetati tek nakon 15 godina. Pri sadnji glavni se izboj skraćuje na 50-70 cm, a bočni izboji na 3 pupa. Tijekom vegetacije, kada bočni jednogodišnji izboji dosegnu 25 cm, zakidaju se iza 3. do 4. lista (kraći od 15 cm ne skraćuju se). Glavna mladica se ne skraćuje. Kada mladice izrasle iz bočnih skraćenih jednogodišnjih izboja dosegnu duljinu od 25 cm, zakidaju se iza 5. do 6. lista, a kraće se ostavljaju. Ljetna rezidba ponavlja se još dvaput, kada zakinuti izboji dosegnu 15 do 20 cm. Glavna mladica ostavlja se da raste. Druge godine u rano proljeće, kada više ne prijete mrazevi, izboji izrasli prošle godine režu se iza 5. do 6. pupa, a kraće grančice se ne režu. Vršni izboj se uopće ne reže. Tijekom vegetacije, kada bočni jednogodišnji izboji dosegnu 25 cm, zakidaju se iza 3. do 4. lista. To se ponavlja kad god mladice dosegnu 25 cm. Glavna mladica ostavlja se da raste. Treće godine nakon sadnje na bočnim bi se granama trebali nalaziti cvjetni pupovi na dvogodišnjem drvu prošlogodišnjih izboja. Kada su produžni izboji dugi i snažni, u rano proljeće skraćuju se iza 5. do 6. pupa, svi ostali ispod glavnog izboja skraćuju se iza 3. do 4. pupa, a kraći i slabiji izboji koji rastu koso i vodoravno ostavljaju se jer se na tim grančicama stvaraju cvjetni pupovi. Ljeti se ponovno zakidaju mladice dulje od 25 cm. Sljedećih godina glicinija obično više ne treba rezidbu jer pojačano stvaranje cvjetnih grančica slabi rast. Kada vršni izboj premaši željenu visinu, privezuje se u vodoravan položaj. Kod starijih biljaka neželjeni rast sprječava se samo rezidbom za održavanje. 

 Autor: Nikol | Revizija: 11.11.2025