Japanska glicinija 'Rosea' Wisteria floribunda 'Rosea'

Detaljan opis proizvoda

Japanska glicinija 'Rosea' - kultivar japanske glicinije koja u prirodi raste na rubovima svijetlih šuma i na toplijim padinama, u lakšim, humusnim i dobro dreniranim tlima. Ističe se nježno ružičastom do ružičasto-lavandastom bojom i ugodnim mirisom. Cvjetovi su skupljeni u povijene grozdove. Pupoljci se u njima otvaraju postupno od osnove prema vrhu, pa cvatnja djeluje neprekinuto nekoliko dana. Grozdovi su obično dugi 30–45 cm, a na zaštićenim i toplijim položajima mogu biti i dulji. Biljka cvjeta u svibnju i lipnju, u pravilu istodobno s listanjem, što naglašava plastičnost boja na zelenoj pozadini. Izboji se ovijaju u smjeru kazaljke na satu. Na potpori dosežu otprilike 6–10 m visine i 3–5 m širine, ovisno o načinu vođenja i rezu. Neparno perasti listovi dugi oko 25–35 cm listaju svježe zeleno, a u jesen požute. Cvjetovi privlače pčele. Nakon cvatnje razvijaju se baršunasto dlakave mahune sa sjemenkama. Svi dijelovi biljke su otrovni. U vrtnoj kompoziciji 'Rosea' dolazi do izražaja na pergolama, vrtnim lukovima i sunčanim zidovima. Ondje ružičasti cvjetni zastori stvaraju mekan kontrast tamnozelenom lišću. Dobro se slaže s klematisima koji cvjetaju od ljeta, s ružama nježnih nijansi i s drvenastim biljkama izraženijeg lišća, koje naglašavaju oblikovni i bojni sklad.

Uzgoj: Glicinija za rast treba čvrstu potporu, jer za nekoliko godina može narasti i do 10 metara. Sadi se na toplo i sunčano mjesto. Prve 2 do 3 godine glicinijama je potrebna posebna njega, uz redovitu gnojidbu i zalijevanje. Sredinom ljeta važno je prihraniti biljku gnojivom s kalijem, kako bi tkivo do jeseni sazrelo. Za zimu se u prvim godinama preporučuje zaštita biljke granama četinjača. U oštrim zimama može promrznuti, ali obično ponovno potjera. Prije sadnje posuda s biljkom uranja se u vodu dok se temeljito ne natopi. Iskopa se jama dimenzija 40x40x40 cm, na dno se stavi sloj dobro razgrađenog stajskog gnoja ili komposta debljine 10 cm i biljka se posadi. Sadi se 1-2 cm dublje nego što je biljka prvotno rasla. Preporučuje se razmak od najmanje 30 cm od zida ili druge biljke. Rez: glicinije trebaju redovitu rezidbu, bez nje bi mogle procvjetati tek nakon 15 godina. Pri sadnji se glavni izboj skraćuje na 50-70 cm, a bočni izboji na 3 pupa. Tijekom vegetacije, kad bočni jednogodišnji izboji dosegnu 25 cm, prikraćuju se iza 3. do 4. lista (izboji kraći od 15 cm ne skraćuju se). Glavna mladica se ne skraćuje. Kad mladice izrasle iz skraćenih bočnih jednogodišnjih izboja dosegnu duljinu od 25 cm, prikraćuju se iza 5. do 6. lista, a kraće se ostavljaju. Ljetni rez ponavlja se još dvaput, kad prikraćeni izboji dosegnu 15 do 20 cm. Glavna mladica ostavlja se da raste. Druge godine u rano proljeće, kad više ne prijete mrazevi, izboji izrasli prethodne godine režu se iza 5. do 6. pupa, a kraće grančice se ne režu. Vršni izboj se uopće ne reže. Tijekom vegetacije, kad bočni jednogodišnji izboji dosegnu 25 cm, prikraćuju se iza 3. do 4. lista. To se ponavlja kad god mladice dosegnu 25 cm. Glavna mladica ostavlja se da raste. Treće godine nakon sadnje na bočnim granama trebali bi se nalaziti cvjetni pupovi na dvogodišnjem drvu prošlogodišnjih izboja. Ako su produžni izboji dugi i snažni, u rano proljeće skraćuju se iza 5. do 6. pupa. Svi ostali ispod glavnog izboja skraćuju se iza 3. do 4. pupa. Kraći i slabiji izboji koji rastu koso i vodoravno ostavljaju se, jer se na tim grančicama stvaraju cvjetni pupovi. Ljeti se ponovno prikraćuju mladice duže od 25 cm. U sljedećim godinama glicinija obično više ne treba rez, jer pojačano stvaranje cvjetnih grančica slabi rast. Kad vršni izboj prijeđe željenu visinu, privezuje se u vodoravan položaj. Kod starijih biljaka samo se održavajućim rezom sprječava neželjeni rast.

Autor: Nikol | Revizija: 12.11.2025