Japanska azaleja 'Kermesina Rose' Rhododendron obtusum 'Kermesina Rose'

Detaljan opis proizvoda

Japanska azaleja 'Kermesina Rose' - kultivar je omiljena mutacija klasičnog kultivara 'Kermesina' i odlikuje se iznimno stabilnim svojstvima zbog kojih ga europski rasadnici cijene već desetljećima. Biljka oblikuje guste, bogato razgranate, plosnato kuglaste grmiće koji u zrelosti, otprilike nakon deset godina, dosežu visinu od 60 do 80 cm i širinu od oko 80 do 100 cm. Listovi su sitni, eliptični do obrnuto jajoliki, dugi 2 do 3 cm, tamnozeleni sa sjajnom kožastom površinom. Tijekom hladnog jesenskog razdoblja dio listova poprima vinske i brončane tonove te otpada, dok unutarnje lišće ostaje na grmu cijelu zimu. Tijekom svibnja iz vršnih pupova razvijaju se stotine sitnih, široko ljevkastih cvjetova promjera 2 do 3 cm. Latice su zasićene jarko ružičaste boje, po rubovima obrubljene čisto bijelom prugom, što stvara jedinstven dvobojni kontrast. Cvjetovi su bez mirisa, ali njihova iznimna gustoća potpuno prekriva lišće i stvara jedinstvenu, kompaktnu plohu boje. U vrtnoj arhitekturi kultivar se primjenjuje kao ključni element vrištine, vrtova azijskog ugođaja, sjenovitih kamenjara ili u prednjem planu skupina rododendrona, gdje odlično kontrastira s četinjačama, heuherama ili papratima.

Pripada istoj skupini kao i znatno veći rododendroni. Za razliku od njih, azaleje su manje (iako se nađu i veći primjerci), a neki kultivari u jesen djelomično ili potpuno odbacuju lišće. Dok rododendroni imaju cvjetove više zvonolikog oblika, cvjetovi azaleje oblikom podsjećaju na lijevak. Za vrtove s ograničenim prostorom idealne su japanske azaleje, koje se više šire u širinu nego u visinu. Većina azaleja najbolje uspijeva na djelomičnom suncu ili u polusjeni (izravno sunce može izazvati ožegotine, a premalo svjetla uzrokuje izduživanje grana i cvjetova). Cvjetaju od svibnja do lipnja, a ocvali cvjetovi pažljivo se otkidaju kako ne bi dodatno iscrpljivali grm.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva u polusjeni, gdje je zaštićena od jakog ljetnog sunca i zimskog isušujućeg vjetra. Tlo treba biti kiselo, pH 4,5-5,5, humusno i dobro propusno, kako bi korijenov sustav bio ravnomjerno opskrbljen vlagom, a da pritom ne dolazi do prevlaživanja. Pri sadnji preporučuje se umiješati treset ili poseban supstrat za vrištinu, koji zadržava stabilnu vlagu i poboljšava prozračnost tla. Površina se može prekriti malčem od sitne kore ili komposta od lišća, čime se ublažavaju kolebanja temperature i isušivanje. Zalijevanje treba biti redovito, osobito tijekom ukorjenjivanja i u sušnim tjednima. Prikladna je meka voda koja ne narušava kiselost tla. Gnojidba se provodi gnojivima namijenjenima rododendronima, i to u proljeće, kada biljka aktivno raste. Rez obično nije potreban jer biljka prirodno zadržava kompaktan oblik, no nakon cvatnje mogu se ukloniti osušeni cvjetovi, što potiče stvaranje pupova za iduću godinu. Otpornost na mraz iznosi približno -20 °C, a mlade biljke bolje podnose zimu uz laganu zaštitu granama četinjača. Bolesti se javljaju uglavnom pri dugotrajnom prevlaživanju ili u teškom, nepropusnom tlu, zato je važna kvalitetna drenaža. Za oblikovanje niskog nasada koristi se 5-7 biljaka po m². Sadnja je moguća od ožujka do listopada, a cvatnja se odvija u svibnju.

Autor: Nikol | Revizija: 2.6. 2026