Japanska aukuba Aucuba japonica

Detaljan opis proizvoda

Japanska aukuba - zimzeleni grm iz porodice Garryaceae, podrijetlom iz vlažnih šuma i šikara istočne Azije, osobito Japana, Koreje i Kine. Oblikuje gust, široko grmolik habitus s kožastim, sjajnim listovima koji dobro odbijaju svjetlo i u dubljoj sjeni. Listovi su dugi 8–20 cm, eliptični, sitno pilastog ruba, a kod nekih vrtnih oblika pojavljuju se žute pjege. Od ožujka do travnja na vrhovima izboja pojavljuju se sitni cvjetovi purpurne boje. Vrsta je uglavnom dvodomna, pa se crvene bobe razvijaju na ženskim biljkama nakon oprašivanja obližnjom muškom biljkom. Plodovi često ostaju na grmu do zime. Rast je spor do umjeren, obično 10–25 cm godišnje. U vrtnim kompozicijama dobro se slaže s mahonijama, kurikama, rododendronima, papratima i hostama, a u gradskom zelenilu ističe se i zbog podnošenja onečišćenog zraka. Za siguran urod boba sade se ženska i muška biljka na dohvatu kukaca, u suprotnom grm ostaje ukrasan prije svega zbog lišća.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva u polusjeni do punoj sjeni, na suncu listovi mogu pocrnjeti ili izgorjeti, osobito zimi i u rano proljeće kada se sunce izmjenjuje s mrazom. Odgovara joj humusno, hranjivo, ravnomjerno vlažno, ali propusno tlo s preporučenim pH od približno 5,5–7,2, dok se na teškim i prevlažnim tlima povećava rizik oštećenja korijena. U kontinentalnoj Hrvatskoj sadi se najčešće u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen, u rujnu i listopadu. Zalijevanje je važno u prve dvije sezone, a nakon ukorjenjivanja grm podnosi i sušu sjenu. Gnojidba kompostom ili sporotopivim gnojivom u proljeće potiče gustoću lišća. Rez se ograničava na proljetno prorjeđivanje i skraćivanje izboja nakon zime, a biljka dobro tjera i iz starijeg drva. Uzgoj u posudi moguć je na zaštićenom mjestu uz redovito zalijevanje i drenažu. Otpornost na mraz odraslih biljaka u našim uvjetima kreće se približno od -23 do -24 °C, a mladi grmovi zahvalni su za zimsku zaštitu i položaj bez zimskog sunca. Plodovi i listovi blago su otrovni ako se pojedu, stoga je potreban povećan oprez kod djece. Za živicu se biljke sade na razmaku od približno 0,8–1,2 m, ovisno o željenoj gustoći. Preporučuje se malčiranje korom, koje stabilizira vlažnost i ublažava kolebanja temperature uz korijenje. Zimi, u razdobljima bez mraza, godi joj umjereno zalijevanje. Od bolesti se može pojaviti pjegavost lišća, a pri dugotrajnom prevlaživanju trulež korijena, dok su od štetnika značajne lisne uši i štitaste uši. Vjetroviti položaji skloni isušivanju narušavaju zimski izgled lišća, zato je povoljna zavjetrina.

Autor: Nikol | Revizija: 17.2. 2026