Japanska aukuba 'Sulphurea Marginata' Aucuba japonica 'Sulphurea Marginata'

Detaljan opis proizvoda

Japanska aukuba 'Sulphurea Marginata' - zimzeleni grm iz porodice Garryaceae, podrijetlom iz prizemnog sloja vlažnih šuma istočne Azije. U europske vrtove stigla je 1783. godine i do danas je jedna od najpouzdanijih drvenastih biljaka za polusjenu i sjenu. Kultivar 'Sulphurea Marginata', često naveden i kao Aucuba sulphurea 'Marginata', oblikuje gust, zaobljen grm i u vrtovima kontinentalne Hrvatske obično doseže 1,5–2 m × 1,5–2 m. Rast je spor do umjeren, oko 20–25 cm godišnje. Listovi su kožasti, vrlo sjajni, dugi do 20 cm i široki oko 10 cm, sa sitno pilastim rubom. Sredina lista ostaje srednje zelena, a rubovi prelaze u svijetlozelenu do krem-žutu boju, mjestimično s nepravilnim mramoriranjem, pa grm razvedrava i tamnije kutove tijekom zime. Od travnja do svibnja pojavljuju se sitni purpurni cvjetovi. Biljke su uglavnom dvodomne, pa se na ženskim primjercima ovalne, jarkocrvene bobe od rujna razvijaju samo ako u blizini cvjeta muška aukuba ili dvospolni kultivar 'Rozannie'. Plodovi su ukrasni i nejestivi. U vrtu se primjenjuje kao soliter uz sjeverne zidove, u podsadnji ispod drvenastih biljaka i kao niska živica, gdje se slaže s hostama, papratima i rododendronima.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva u polusjeni do potpune sjene, a na suncu može doći do crnjenja ili ožegotina listova, osobito zimi i u rano proljeće pri kombinaciji sunca i mraza. Odgovara joj humusno, hranjivo, ravnomjerno vlažno, ali propusno tlo, s preporučenim pH oko 5,5–7,2, a na teškim i prevlažnim tlima raste opasnost od oštećenja korijena. Sadnja se u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen u rujnu i listopadu. Zalijevanje je važno u prve dvije sezone, a nakon ukorjenjivanja grm podnosi i sušu sjenu. Gnojidba kompostom ili sporotopivim gnojivom u proljeće potiče gustoću lišća. Rez se ograničava na proljetno prorjeđivanje i skraćivanje izboja nakon zime, a biljka dobro tjera i iz starijeg drva. Uzgoj u posudi moguć je u zaštićenom kutu uz redovito zalijevanje i drenažu. Otpornost dozrelih biljaka na mraz u našim uvjetima kreće se oko −23 do −24 °C, a mladim grmovima pogoduje zimska zaštita i položaj bez zimskog sunca. Plodovi i listovi blago su otrovni pri gutanju, pa je potreban oprez kod djece. Za živicu se biljke sade na razmaku od oko 0,8–1,2 m, ovisno o željenoj gustoći. Preporučuje se malčiranje korom, koje stabilizira vlagu i ublažava kolebanja temperature uz korijenje. Zimi u razdobljima bez mraza pogoduje umjereno zalijevanje. Od bolesti se može pojaviti pjegavost lista, a pri dugotrajnom prevlaživanju trulež korijena, dok od štetnika značaj imaju lisne uši i štitaste uši. Vjetroviti, isušujući položaji pogoršavaju zimski izgled listova, pa je zavjetrina prednost.

Autor: Nikol | Revizija: 17.2. 2026