Jaglac ružičasti 'Grandiflora' Primula rosea 'Grandiflora'

Detaljan opis proizvoda

Jaglac ružičasti 'Grandiflora' - doista lijep kultivar jaglaca koji potječe s visokoplaninskih, trajno vlažnih staništa srednje i južne Azije, gdje raste na obalama potočića, uz izvore i na podvodnim livadama s humusnim, blago kamenitim tlom. Kultivar 'Grandiflora' odabran je zbog većih cvjetova i izraženije ružičaste boje, koja djeluje čisto i u sjeni. Oblikuje prizemnu rozetu mekano kožastih, izduženo lopatičastih listova sitno nazubljena ruba, obično visoku 10–15 cm i široku 20–30 cm. Listovi su mekani na dodir i nakon zime brzo obnavljaju svježu površinu, pa biljka zatvara rubove staza i obalne dijelove gredice. Od ožujka do travnja izrastaju stapke od 15–25 cm sa štitcem ljevkastih cvjetova sa žućkastim okom, koji pružaju rani nektar i pelud te u toplijim podnevnim satima često privlače pčele i bumbare. Nakon cvatnje može zametnuti sitne tobolce sa sjemenom i u povoljnim se uvjetima blago samozasijava, no u vrtu se češće održava kao dugovječan busen. Nježna ružičasta boja najbolje dolazi do izražaja u polusjeni uz vodu, pokraj paprati, hosta, brunera, heuhera, šaševa i proljetnih lukovičastih biljaka, ili u mozaiku s nižim jaglacima.

Uzgoj: Preferira sunčan položaj s jutarnjim ili kasnim popodnevnim suncem, odnosno polusjenu, osobito u toplijim područjima kontinentalne Hrvatske. Biljci odgovara zavjetrina i dobro strujanje zraka, kako bi se listovi nakon kiše brzo osušili. Najbolje se pokazuje humusno, ali izrazito propusno tlo sa šljunkom ili krupnim pijeskom i pH vrijednošću od približno 6,5–7,8, često s udjelom vapnenca. Zalijevanje treba biti redovito tijekom ukorjenjivanja i u sušnim razdobljima, no voda se ne smije zadržavati uz korijenov vrat. Biljke se sade od ožujka do listopada, a pri ljetnoj sadnji važna je stalna vlaga bez prevlaživanja. Razmak sadnje iznosi 20–25 cm, što odgovara približno 12–15 biljaka po m². Gnojidba je umjerena, ponajprije u proljeće, kako bi rozete ostale kompaktne. Nakon cvatnje uklanjaju se ocvale stapke i stari listovi. U posudama se koristi mineralniji supstrat s drenažnim slojem, a presađivanje ili dijeljenje busena provodi se nakon cvatnje svake 3–4 godine. Najčešći je problem zimsko prevlaživanje i trulež korijenova vrata, pa pomažu povišen položaj, malč od šljunka i kod posuda zimski smještaj pod strehu. Odrasle biljke otporne su na mraz do otprilike -34 °C, a mlade sadnice može zaštititi lagana zimska zaštita od izmjene mraza i otapanja. Od štetnika se mogu pojaviti puževi golaći, lisne uši ili pipe (Otiorhynchus), a pri dugotrajnoj vlazi i pepelnica. Ljeti pri višim temperaturama dobro joj dolaze polusjena i ravnomjerna, umjerena vlaga. Prednost uzgoja u posudama je mogućnost premještanja pod krov zimi, kada višak kiše najviše šteti.

Autor: Nikol | Revizija: 7.1. 2026